Set za preživljavanje 2012. Print
Thursday, 16 February 2012 16:29

Početkom 2009. godine, kada je nadolazila recesija, većina poduzetnika i poslovnih ljudi bila je paralizirana od same pomisli na recesiju. Trebalo je dobrih šest mjeseci, ako ne i cijela 2009. godina, da ljudi shvate da svijet nije stao, nego da se i dalje treba uhvatiti u koštac sa svakodnevnim poslovima i poduhvatima. Retorika tijekom te godine je bila u smislu: “Ova kriza će trajati toliko i toliko godina“, ili: “Treba nekako preživjeti dok recesija ne prođe.“ Mislim da smo zapravo pogrešno shvatili bit i poruku: kada smo već ušli u kapitalizam moramo biti svjesni da krize i recesije stalno dolaze i odlaze u kraćim i/ili dužim ciklusima. Ono što moramo naučiti je kako se svakodnevno pripremati i na dobre i na loše godine i kako se s njima nositi. Dakle, strategija za poslovanje u doba krize nije začahuriti se ili sakriti u neki kut i čekati da kriza prođe, nego pokušati naći pravi način za poslovanje u novim uvjetima. Ako nam život sa stalnim promjenama ne postane normalna stvar, nećemo moći funkcionirati i biti konkurentni na globalnom tržištu.

Savjeti za preživljavanje 

1. Zaboravite (ako još niste) sve što ste naučili tijekom vremena "debelih krava" (čitaj vrijeme prosperiteta) i pokušajte pribaviti znanja i vještine koje su primjerene izvanrednim uvjetima. Jedan prodavač automobila primijetio je da do 2008. godine on nije bio prodavač auta već bilježnik narudžbi. Toliko se prodavalo automobila da su prodavači samo bilježili modele i opremu koje kupac želi. Tek nakon što su došle 'sušne' godine, pokazalo se tko su pravi prodavači. Čak i kada je prodaja automobila pala na polovinu, neki su prodavači i dalje prodavali. Dakle, prodavanje je vještina i to vještina koja se može naučiti.

2. Treba prodavati isto ili više i trošiti manje. Možda će netko reći da to i nije neka mudrost jer ista 'mudrost' vrijedi i za 'mirnodopske' uvjete. Međutim, prava mudrost je u načinu kako to učiniti. Evo nekoliko savjeta:

a) Smanjite troškove – ovo je stalan zadatak, a ne samo kada dođe recesija. Velike korporacije praksu kontrole troškova provode kontinuirano i zato su u najvećem broju slučajeva ovu krizu dočekale spremne. Učimo se od njih i stalno vodimo računa o troškovima. Među najvećim stavkama su zalihe jer nam one opterećuju likvidnost i znače trošak, ali pazite da ne upadnete u zamku koja se zove nekontrolirano rezanje.

b) Povećajte efikasnost – ponekad nije potrebno smanjiti troškove, nego povećati učinkovitost. Dakle, radite više za isto ili manje novca. Kada kažem 'raditi više', mislim raditi isti posao s manje ljudi ili više posla s istim brojem ljudi; radite više vremenski, pa i prekovremeno. Kada kažem za manje novca, možda će to značiti raditi isto za manju plaću ili raditi više za istu plaću; u tvrtkama to znači veći angažman za isti prihod ili isti angažman za manji prihod, profit i sl.

c) Prodajte više kroz efikasnije iskorištavanje resursa. Sjetimo se Paretovog pravila 80:20 koje kaže da se više trebamo baviti kupcima koji nam stvaraju veći prihod i/ili su profitabilniji. Otimajte kupce od konkurencije - ako nećete oteti niti jednog kupca konkurenciji, vjerojatno će konkurencija vašeg kupca oteti vama...

3. Preispitajte svoje planove za 2012. godinu – prestanite s praksom da plan za 2012. godinu radite na način da na realizaciju 2011. dodate deset posto. Počnite planirati odozdo (bottom-up).

4. Educirajte se – na Zavodu za zapošljavanje ima jako puno dugotrajno nezaposlenih iz razloga što nisu pripremljeni za izazove u novom okružju (poslovanju, tržištu) koje zahtijeva prilagodbu promjenama na tržištu. Isto tako postoji vojska zaposlenih koji nisu educirani ni stručni u onome što rade.

5. Ne očekujte stabilnu situaciju - zaboravite na 'siguran' posao do mirovine, na 'sigurne' poslove koje kao poduzetnici imate. Svakoga trena se negdje u svijetu rađa vaša potencijalna konkurencija koja vam želi oduzeti posao. Jedino što možete učiniti je postati što konkurentniji.

6. Ne zavaravajte se da, čineći sve isto kao i do sada, imate šanse.

Pripremio: Antonio Zrilić,
član Uprave za strategiju i razvoj, Logiko