• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size

Progressive

Member Area
Preispitivanje planova uspjeha u 2012. PDF Print E-mail
Wednesday, 14 March 2012 20:07

Netko bi mogao reći da sa savjetima za preživljavanje u 2012. godini, koje sam naveo u prošlom broju Progressiva, širim defetizam… Međutim, namjera je bila sasvim suprotna – realno sagledati situaciju i dati proaktivne savjete za uspjeh. Možda bismo ih trebali nazvati Set za uspjeh u 2012.

Jedan od savjeta za uspjeh u 2012. je preispitivanje svojih planova i prognoza za ovu godinu. Već smo govorili o nekim metodama prognoziranja, ali možda nismo dovoljno naglasili važnost točnih prognoza na naše poslovanje.

Kvalitetno, odnosno točno planiranje utječe na skoro sve funkcije poduzeća i sve je povezano. Pogrešno planiranje može smanjiti pouzdanosti nabave te povećati njezine troškove. Ono utječe na neizbalansiranost zaliha što onda može dovesti do sljedećih anomalija:

Prevelike zalihe - povećanje zaliha sirovina uslijed promjena u proizvodnji te financijsko opterećenje samih zaliha, manji profit te smanjena likvidnost. Popratni problemi se dalje mogu vidjeti i u logistici kroz veći angažman skladišnog prostora i opreme, povećano rukovanje materijalom te povećanje škarta.

Premale zalihe – uslijed nedostatka robe dolazi do nemogućnosti isporuke ili nepopularne “stock-out” situacije ili defekture. Ovo nadalje za posljedicu ima smanjenje razine usluge i gubitak prodaje.

Daljnje posljedice loših prognoza vide se u proizvodnji kroz neiskorištenost proizvodnih kapaciteta i/ili pojave uskih grla. Isto tako, zbog netočnih prognoza financije imaju problema u rasporedu tijeka novca („cash-flow“) jer ako smo krivo procijenili prodaju ni naplata neće biti kada smo je očekivali.

ISKONSKI GRIJEH PLANIRANJA

Međutim, još veći grijeh od pogrešnog planiranja je – ne planirati uopće. Iz iskustva znam da još uvijek ima dosta kompanija koje nemaju razvijen sustav planiranja. Kada kažem sustav, mislim na sustavno planiranje u koje su uključeni svi odjeli i svi djelatnici – svatko u svojoj domeni. Logika koja stoji iza toga je da svaki djelatnik - ako savjesno i predano obavlja svoj posao - najbolje poznaje svoj dio posla i može najtočnije procijeniti što će se dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti. Ovaj pristup planiranju naziva se Bottom up ('odozdo prema gore' - djelatnici iz proizvodnje planiraju kapacitete, prodavači planiraju prodaju po svojim kupcima itd.) i treba ga kombinirati s pristupom 'odozgo prema dolje' ili Top-down (gleda se stanje ekonomije, naš udio na tržištu….).

PITAJTE

Jedna dosta efikasna trik-metoda planiranja je tzv. Pitaj kupca – metoda koja kaže: kada nisi siguran što ćeš prodati u sljedećem razdoblju pitaj svoje kupce što oni misle prodati svojim kupcima. Polazi se od logike da onaj koji je bliži tržištu krajnjih korisnika ima bolju ideju što se na tržištu događa i zašto.

Često sam znao od klijenata dobiti odgovor da oni ne mogu planirati jer je tržište nepredvidljivo i da im njihovi kupci ne mogu dati odgovor na to pitanje. Međutim, kada sam im postavio pitanje: Jeste li ih (kupce) uopće pitali?, odgovor je bio: Nismo. Isto tako, znam neke kompanije koje su, u nemogućnosti da dobiju kvalitetne informacije od svojih kupaca, jednostavno njih preskočile i pitale krajnje kupce što misle kupiti... Dakle, pitajte!

TOČNOST PROGNOZA

Generalno gledajući, prognoze su točnije što su vremenski i geografski bliže točki kada planiramo. Točnost prognoza po industrijama i kompanijama dosta varira. Prema nekim studijama točnosti prognoza (AMR research Inc.) pokazalo se da se, primjerice u kemijskoj industriji, greška prognoze kreće od 10 - 24 %; kod robe široke potrošnje greške se kreću od 14 do 40% ili prosječno 26% (jedna od 4 prognoze je pogrešna); kod hi-tech poduzeća greška se kreće od 4 do 45%.

Dakle, nije jednostavno niti lako planirati, ali najvažnije je pokušati, koristiti razne prognostičke metode, zatim mjeriti točnost svake korištene metode ili kombinacije metoda kako bi provjerili koja vam odgovara i na kraju pokušati ponovo. Ovaj posao zapravo nikada ne prestaje i u tome je njegova čar i izazov.

Pripremio: Antonio Zrilić,
član Uprave za strategiju i razvoj