• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size

Progressive

Member Area
Biometrijsko plaćanje: Otiskom prsta do ubrzane kupovine PDF Print E-mail
Monday, 26 November 2012 14:20

andrija frincic - drustveni mediji

Biometrijsko plaćanje koristi biometriju kao način identifikacije kupca. Ovisno o specifičnom rješenju, za postupak plaćanja dovoljno je samo skeniranje otiska prsta ili se skenirani otisak kombinira sa bezkontaktnim karticama. Na ovaj se način plaćanje dodatno pojednostavljuje i ubrzava što kao neposrednu posljedicu ima i smanjenje redova i čekanja na blagajnama.

Piše: Andrija Frinčić, rukovoditelj razvoja, Sagena informatički inženjering d.o.o.

Platni promet obilježile su tri revolucije. Pojava kovanog novca u 7. stoljeću prije Krista svakako predstavlja prvu od tri. Kovani novac olakšao je i ubrzao razmjenu roba i usluga među ljudima. Drugu revoluciju na području plaćanja predstavlja pojava papirnatog novca. Papirnate novčanice olakšale su proizvodnju i rukovanje novcem koji postaje manji i lakši te ne troši dragocjene metale. Konačno, razvojem modernog bankarstva, platni promet doživio je i svoju treću revoluciju obilježenu pojavom raznih tipova kartica (kreditna, debitna...) te kartičnog poslovanja. Od zadnje revolucije prošlo je već gotovo 100 godina i polako se stvaraju preduvjeti za novu revoluciju u platnom premetu, biometrijska plaćanja.

BIO... ŠTO?

Biometrija je tehnika raspoznavanja koja koristi jedinstvene fiziološke karakteristike svakog čovjeka kako bi ga informacijski sustav jedinstveno prepoznao. Dakle, računalo umjesto korisničkog imena i zaporke (pina) koristi fiziološke karakteristike (otisak šake, otisak prsta, izgled mrežnice oka, i sl.) za identifikaciju korisnika. Valja također napomenuti da moderni sustavi koji se koriste za biometrijsku identifikaciju korisnika ne pohranjuju i ne koriste slike otiska prsta (lica, mrežnice oka i sl.) već matematičkim metodama tu sliku pretvaraju u niz znakova (biometrijski potpis) koji se čuva u sustavu te koristi kod identifikacije. Iz biometrijskog potpisa nije moguće nikakvim metodama dobiti sliku otiska prsta ili rožnice oka čime je očuvana privatnost i sigurnost korisnika. Biometrijsko plaćanje, dakle, koristi biometriju kao način identifikacije kupca. Ovisno o specifičnom rješenju, za postupak plaćanja dovoljno je samo skeniranje otiska prsta ili se skenirani otisak kombinira sa bezkontaktnim karticama. Na ovaj se način plaćanje dodatno pojednostavljuje i ubrzava što kao neposrednu posljedicu ima i smanjenje redova i čekanja na blagajnama.

OD KOVANICE DO OTISKA PRSTA

Biometrijsko plaćanje kao način plaćanja je relativno nova stvar. Prvi ozbiljniji pokušaj korištenja biometrijskih podataka za autorizaciju financijskih transakcija dogodio se 1996. godine u južnoj Africi gdje su se uređaji za skeniranje otiska počeli koristiti na bankomatima. Usprkos nastojanjima centralne banke da standardizira ovu tehnologiju, pokušaj je propao. Banka United je svojevrstan pionir uvođenja biometrijskog plaćanja u Americi. Ova banka je 2001. godine pokrenula pilot projekt biometrijskog plaćanja na nekoliko bankomata, no nakon akvizicije banke ovaj projekt je ugašen. Pay by touch je definitivno firma koja je digla najviše prašine u svijetu biometrijskog plaćanja, što zbog svojih planova vezanih za ovu tehnologiju, što zbog načina na koji je nestala 2008. Bez obzira na velike planove i ogromnu količinu investicija koje je privukla, firma je, bez ikakve najave korisnicima, ugašena 2008. godine i danas više ne postoji. Glavni razlozi za ovakav neslavni kraj su nespremnost tržišta za novu tehnologiju te sumnjiva prošlost osnivača.

KAKO JE DANAS

Danas postoji nekoliko proizvođača koji pokušavaju etablirati biometrijsko plaćanje kod kupaca i prodavača. Većinu sustava moguće je podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu čine kartičarske kuće, koje izdaju bezkontaktne kreditne kartice. Osim podataka o računu i vlasniku računa, na ovakvim karticama pohranjen je i biometrijski potpis vlasnika. Kada kupac dolazi do blagajne, POS sustav bežičnim putem komunicira sa karticom. Kako bi se transakcija autorizirala uspješno, kupac se mora identificirati skeniranjem otiska na POS-u. POS aparat uspoređuje biometrijski potpis skeniranog otiska sa potpisom pohranjenim na kartici i ako su oni identični, uspješno se zaključuje plaćanje. Osnovna prednost ovog pristupa je da kupac ne mora na mjestu na kojem plaća vaditi karticu iz novčanika te da ne mora pamtiti PIN. Tipičan predstavnik skupine je Natural Security, tvrtka koja je u djelomičnom vlasništvu banke Banque Accord i koja trenutno ima nekoliko aktivnih pilot projekta što u Europi što u Americi. Drugu skupinu čine platforme za biometrijsko plaćanje. Platforme omogućavaju registraciju različitih kreditnih kartica u sustavu, te registraciju biometrijskog potpisa koji se najčešće generira skeniranjem otiska jednog ili dva prsta. Registracija biometrijskog potpisa obavlja se isključivo na posebnim terminalima koji su vezani uz prodajna mjesta. Na prodajnom mjestu, kupac ovjerava transakciju skeniranjem otiska jednog ili dva prsta. Prednost ovakvih rješenja je s jedne strane ta da kupac, koji je registriran u sustavu, transakciju obavlja bez kreditnih kartica. S druge, pak, strane sustav se oslanja na postojeće kreditne kartice te ne zahtijeva zamjenu kreditnih kartica i neovisan je o kartičarskim kućama. Način poslovanja ovakvih sustava najsličniji je načinu na koji posluje PayPal. Predstavnik ove grupe je tvrtka PayTuch.

JESMO LI SPREMNI

Biometrijsko plaćanje je odlična tehnologija jer omogućava zaključivanje transakcije bez fizičkog baratanja kreditnom karticom što ubrzava postupak plaćanja i smanjuje vjerojatnost gubljenja ili krađe kartice. Tehnologija također garantira visok stupanj sigurnosti, s obzirom da je biometrijski potpis nemoguće krivotvoriti ili ukrasti. Uz sve ovo postavlja se pitanje je li dovoljno da biometrijsko plaćanje bude široko prihvaćeno. Mislim da u osnovi biometrijsko plaćanje ne nudi dovoljno dodatnih vrijednosti niti prodavačima niti kupcima da bi bilo široko prihvaćeno. Pojačana sigurnost definitivno nije nešto što će privući prodavače i kupce jer i danas glavninu troškova prijevara na kreditnim karticama na sebe preuzimaju kartičarske kuće. S druge, pak, strane, današnji POS terminali i kreditne kartice garantiraju izuzetno kratka vremena zaključivanja transakcija. Dakle, niti veća brzina niti pojačana sigurnost nisu nešto što bi privuklo kupce i prodavače. Ono što bi moglo privući korisnike jest uključivanje programa nagrađivanja vjernosti kupaca u sustav biometrijskog plaćanja. Program nagrađivanja privlači veći broj korisnika sustava što za posljedicu ima i porast broja kupaca kod prodavača korisnika platforme. Segmentacija i nepostojanje standardizacije drugi je najveći neprijatelj ove tehnologije. Postojanje velikog broja sustava koji su međusobno nekompatibilni dovodi do toga da kupci koji su registrirani u jednom sustavu ne mogu kupovati na prodajnim mjestima koja koriste drugi sustav. Za šire prihvaćanje tehnologije nužna je standardizacija te povećanje interoperabilnosti među sustavima. Od kada znam za sebe, ratujem s dokumentima i novčanikom. Nebrojeno puta sam uspio izgubiti ili sve ili dio osobnih dokumenata i kartica. Osobito kritičan je trenutak vađenje kreditnih kartica u trgovini kada u gužvi niti ne primijetim da mi je nešto ispalo. Uz malo sreće, za koju godinu nećemo brinuti o gubitku dokumenata u trgovinama, ali ćemo zato ljubomorno čuvati svoje prste.

 

ANDRIJA FRINČIĆ -> ARHIVA TEKSTOVA:
->Mikrolokacija - zlatna koka modernog retaila
->Forsquare: Komunikacija brendova s korisnicima
->Živjela digitalna tržnica