• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size

Progressive

Member Area
Porezni rizici pri davanju gratis proizvoda ili prodaji s popustom PDF Print E-mail
Monday, 25 July 2016 10:41

mioc-zeleznik-comboU poslovanju, trgovci često nude uzorke proizvoda iz vlastitog asortimana kako bi privukli kupce da isprobaju nove proizvode bez obaveze kupnje. Radi se o standardnom postupku za koji se očekuje da će rezultirati povećanjem prodaje. Međutim, postavlja se pitanje kako porezno tretirati takve događaje, odnosno je li tom prilikom potrebno platiti PDV.

Pišu: Pere Mioč i Tomislav Zeleznik, Mazars

U sektoru maloprodaje vrlo često trgovci u sklopu akcija daruju poslovne partnere, tj. kupce kako bi pospješili prodaju i omogućili veće prihode društva. Ponekad takvi proizvodi nisu iz asortimana društva te nije lako utvrditi radi li se o troškovima reprezentacije ili promidžbe. Također, gotovo svi porezni obveznici iz FMCG sektora imaju promidžbene akcije u kojima odobravaju popuste kupcima. Međutim, takve akcije nerijetko imaju porezne konsekvence, pogotovo kada se odobravaju zaposlenicima ili članovima društva. Više o poreznim rizicima koji se javljaju u opisanim situacijama u nastavku.

PROMIDŽBA ILI REPREZENTACIJA

Prije svega, potrebno je napomenuti kako se troškovi promidžbe priznaju u potpunosti s gledišta poreza na dobit te porezni obveznici imaju pravo na odbitak pretporeza. S druge strane, kada se radi o troškovima reprezentacije, isti su priznati samo u iznosu od 30% s aspekta poreza na dobit koji uključuju i iznos pretporeza s obzirom da ga nije moguće priznati. Iz navedenog je jasno da evidentiranje određenog događaja kao promidžbe ili pak kao troška reprezentacije može imati direktan utjecaj na plaćanje poreza. Imajući u vidu da ponekad nije lako utvrditi granicu koja dijeli promidžbu od reprezentacije, poduzetnici u praksi nerijetko naprave propuste kod ovakvih situacija.

Dodatno, praksa velikog broja poreznih obveznika je da kao jedinu referentnu točku uzimaju vrijednost dobra koja se daruju kupcima ili potencijalnim kupcima, odnosno ako se radi o dobrima čija nabavna vrijednost prelazi 160 kuna evidentiraju troškove reprezentacije. Obilježja promocije ili promidžbe je dala i sama Porezna uprava u svojim mišljenjima, a izdvajamo slučaj u kojemu je poslovna banka pokrenula javnu promidžbenu akciju s ciljem privlačenja novih klijenata. U sklopu akcije svi klijenti koji ugovore novi paket usluga, uz obvezno plaćanje mjesečne naknade, dobili bi mobilni telefon bez naknade. Porezna uprava je donijela zaključak da se radi o troškovima promidžbe neovisno o tome što je vrijednost darovnog mobitela iznad 160,00 kuna iz razloga jer:

- je mobilni telefon dodijeljen pod određenim obvezujućim uvjetima za klijenta,
- te je mogućnost primitka mobilnog telefona bila dostupna svima pod jednakim uvjetima pri čemu se isključuje mogućnost pogodovanja određenim osobama.

gratisNa temelju navedenog mišljenja, kao i nekih ranije objavljenih, možemo zaključiti da se o troškovima promidžbe radi kada porezni obveznici dodjeljuju svojim kupcima dobra bez naknade u sklopu akcije koja ima sljedeća obilježja:

- Vrijedi za sve sudionike promidžbene akcije po istim uvjetima. Isključuje se mogućnost pogodovanja određenim osobama; - Postoji obvezujući odnos za poreznog obveznika po organiziranju akcije, odnosno porezni obveznik ne može birati komu će dati poklon;
- Po nastalim troškovima se očekuje porast prihoda.

Predmetna akcija ima javno obilježje, odnosno za istu je moguće javno saznati (letci, promidžbeni oglasi, plakati i sl.). Pri tome vrijednost dobara koja se daruju nije jedina točka za razmatranje.

UZORAK KAO GRATIS PROIZVOD

U poslovanju, trgovci često nude uzorke proizvoda iz vlastitog asortimana kako bi privukli kupce da isprobaju nove proizvode bez obaveze kupnje. Radi se o standardnom postupku za koji se očekuje da će rezultirati povećanjem prodaje. Međutim, postavlja se pitanje kako porezno tretirati takve događaje, odnosno je li tom prilikom potrebno platiti PDV. U Zakonu o PDV-u istaknuto je da se isporukom dobara uz naknadu ne smatra besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i davanje poklona male vrijednosti koje obavi porezni obveznik u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama.

Iako su slični uvjeti i porezni status uzoraka bili propisani i prethodno važećim Zakonom o PDV-u, od poreznih obveznika često se u praksi tražilo da takvi proizvodi imaju posebne naljepnice, posebno pakiranje i slično kako bi mogli biti smatrani uzorcima. U suprotnom bi bio osporen pretporez pri nabavi (ili izradi) takvih proizvoda. Dodatni zahtjevi su u pravilu uzrokovali praktične probleme poreznim obveznicima jer kod određenih proizvoda nije jednostavno, ili je pak nemoguće, osigurati posebno pakiranje ili natpise. Međutim, presuda Europskog Suda Pravde (slučaj C-581/08), a koju je Republika Hrvatska obvezna primjenjivati jer je dio pravne stečevine EU, jasno je definirala obilježja uzoraka. U predmetnoj se presudi raspravljalo o karakteristikama koje bi uzorak trebao imati kako bi bio izuzet oporezivanja PDV-om. Prilikom istoga, Sud je zauzeo stav da je kod uzoraka potrebno sagledati dvije ključne činjenice:

- uzorci se dijele kako bi se vršila promidžba proizvoda ističući kvalitete koje od takvog proizvoda traže finalni kupci,
- dijeljenje urozaka ne smije
služiti finalnoj potrošnji, osim kada je ona zanemariv dio samoga promotivnog postupanja.

Europski sud pravde zauzeo je stajalište da pojam uzorka generalno ne može biti ograničen nacionalnim zakonodavstvom u smislu da mora imati oznaku proizvoda koji nije na prodaju, da je riječ o drugačijem pakiranju ili slično. Navedeno je da stavljanje na raspolaganje uzoraka koji su identični finalnom proizvodu generalno predstavlja preduvjet samog procesa u kojem kupac ocjenjuje proizvod. Međutim, iako navedena presuda ide u korist poreznih obveznika potrebno je biti oprezan s takvim postupanjem i svakako voditi evidenciju na način da se može utvrditi količina, vrijednost i identitet osobe kojoj je porezni obveznik besplatno dao uzorak.

Gledajući s aspekta poreza na dobit, zakonski propisi definiraju da su porezno priznati rashodi koji su nastali u okviru obavljanja djelatnosti poreznog obveznika te radi krajnje svrhe povećanja prihoda, odnosno dobiti. Davanje uzoraka poslovnim partnerima u cilju je zadržavanja i privlačenja kupaca, što u bi u konačnici trebalo utjecati na povećanje prihoda društva. Imajući navedeno na umu, trošak nabavljenih uzoraka trebao bi biti u potpunosti porezno priznati rashod s aspekta poreza na dobit.

DANI POPUSTI I NAKNADNA ODOBRENJA

Odobravanje popusta svakodnevni je dio poslovanja, pogotovo u sektoru trgovine. U vezi toga važno je napomenuti da s aspekta PDV-a poreznu osnovicu generalno predstavlja utvrđena naknada. Samim time, iznos odobrenog popusta u trenutku kupnje nije oporeziv PDV-om te bi trgovac trebao platiti PDV samo na iznos obračunane naknade. Međutim, u slučaju kad se popusti odobravaju zaposlenicima, ili osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom, tada porezna osnovica PDV-a može biti tržišna vrijednost, a ne utvrđena naknada. Navedeno u principu vrijedi samo u situacijama kada se na određeni način povezane osobe stavlja u povoljniji položaj, dok kod popusta odobrenih zaposlenicima u sklopu promidžbenih akcija koje vrijede za sve sudionike nije potrebno utvrđivati tržišne cijenu za potrebe PDV-a. Također, osim s aspekta PDV-a, porezne obveze mogu nastati i s aspekta poreza na dohodak.

U tom slučaju, razlika utvrđena između tržišne vrijednosti isporuke i plaćene niže vrijednosti od strane zaposlenika predstavlja plaću u naravi zaposlenika za koju je potrebno platiti poreze i doprinose. Dodatno, kada bi zaposlenici primili proizvode ili usluge društva bez ikakve naknade, tada cijela tržišna vrijednost takvih isporuka predstavlja osnovicu za obračun poreza i doprinosa. Vezano za navedeno, zanimljivo je pitanje postavljeno Poreznoj upravi od strane društva koje se bavi isključivo veleprodajom, a odlučilo je dati svojim zaposlenicima besplatno proizvode iz svojeg asortimana. Postavljeno je pitanje da li plaću u naravi treba obračunati na veleprodajnu cijenu dobara po kojoj društvo inače prodaje svojim kupcima ili pak na maloprodajnu cijenu. Porezna uprava zaključuje da je relevantna točka za obračun plaće u naravi cijena tih proizvoda koju društvo postiže u uobičajenom poslovnom prometu, što bi impliciralo da se plaća u naravi u ovom slučaju obračunava na veleprodajnu cijenu.

ZAKLJUČAK

Zbog širine i nepredvidivosti načina i oblika u kojima se može pojaviti promidžba, kao i okolnosti u kojima se odvija darovanje partnera i zaposlenika, zakonske odredbe ne mogu se uvijek jasno i jednostavno primijeniti na sve situacije koje nastanu u praksi. U takvim okolnostima, s ciljem minimalizacije poreznih obveza, potrebno je biti u mogućnosti dokazati da su troškovi učinjeni u poslovne svrhe prilikom čega nije bilo mogućnosti pogodovanja određenim osobama te su jednake cijene i uvjeti vrijedili za sve. U tom slučaju, porezne obveze bi u pravilu trebale biti minimalne.

 

FMCG Plus - ARHIVA TEKSTOVA:

->Mergers & Acquisitions: Kako prodati Vaš biznis?
->Budite svaki dan 'in touch' s kupcima
->Trgovina namirnicama: Top 5 globalnih trendova u 2016.
->Kupcima najvažnije posebne akcije i stjecanje dodatnih pogodnosti prilikom kupovine
->DOP je tradicionalni dio osnovne djelatnosti vodećih europskih trgovaca
->Tržište duhana u Hrvatskoj
->Deklaracije: Potrošači žele 'čiste' etikete
->Roba široke potrošnje na benzinskim postajama
->Lokacija, lokacija i lokacija
->MasterCard: Razvijamo napredna rješenja plaćanja
->Sustavi upravljanja u prehrambenoj industriji
->Izvorni tradicijski proizvodi: Hrvatska hrana - dio tradicije Europe