• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size

Progressive

Member Area
Intervju
Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Horwath PDF Print E-mail
Tuesday, 22 May 2018 14:48

Usprkos razvoju tehnologije, kupnji u dućanima ne prijeti izumiranje

kresimir-lipovscak-1Razvoj tehnologije ubrzano mijenja navike i preferencije potrošača, osobito onih mlađih koji se sve više okreću online kupovini. O poreznim i pravnim aspektima koji prate, a katkada i diktiraju, trendove kupnje preko interneta u Intervjuu mjeseca razgovarali smo s Krešimirom Lipovšćakom, Partnerom u revizorsko-konzultantskoj tvrtki Crowe Horwath.

Razgovarala: Marija Sedlar

Iako s dosta opreza, hrvatski se potrošači posljednjih godina sve više okreću online kupovini…

Kao što znamo, izumrle su videoteke, kazete, videokazete, no radio i kino koje je trebala uništiti televizija žive drugu mladost, jednako kao i lego kockice koje su trebale biti žrtve raznih video igrica. Razvoj tehnologije nesporno ubrzano mijenja navike i preferencije potrošača, osobito onih mlađih. Također, kao što trgovci kanibaliziraju svoje dobavljače svojim markama, moguće je da proizvođači kanibaliziraju trgovce, a poštanske usluge za koje se mislilo da su prošlost pomažu im u tome i cvatu dostavljajući pakete. Načelno je moguće i da strani trgovci prodaju u Hrvatskoj bez svoje mreže maloprodajnih dućana i obrnuto. No rizik kupnje preko interneta je što kupac kupuje ciljano i manje nego u dućanu, uz veći komfor i manji utrošak vremena.

Kako je regulirano plaćanje PDV-a kada je u pitanju prodaja preko interneta?

Načelno, oni koji prodaju robu potrošačima u Hrvatskoj, a nemaju sjedište u našoj zemlji, moraju se ovdje registrirati za PDV, plaćati tu PDV te voditi propisane PDV knjige. Jednako tako, to moraju i naši poduzetnici koji prodaju robu potrošačima izvan Hrvatske, a što sve implicira trošak vođenja knjiga, registracije itd. Hrvatski poduzetnici moraju se registrirati kada prijeđu tzv. prag isporuke, odnosno pojednostavljeno rečeno, prodaju robe za više od 35 tisuća eura (taj prag vrijedi za gotovo sve zemlje EU osim Ujedinjenog Kraljevstva gdje je taj prag veći, odnosno viši). Naravno, pitanje je ako netko plaća PDV, mora li plaćati porez na dobit. Na to pitanje odgovor nije sasvim jasan, ali primjena akcijskog plana BEPS-a (Base Erosion and profit shifting, u prijevodu: smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti), mogla bi dovesti do promjena. BEPS projekt vodi OECD te i Hrvatska aktivno provodi njegove smjernice. Nevezano za ova porezna pitanja, veže se pitanje zaštite osobnih podataka.

Kod nas je trenutno aktualna tema zaštite osobnih podataka. Kako se osobni podaci štite prilikom kupovine putem interneta?

GDPR, ili punim hrvatskim nazivom Opća uredba Europskog parlamenta i Vijeća (GDPR), traži da se posebna pozornost posveti prikupljanju, obradi i čuvanju te prosljeđivanju osobnih podataka fizičkih osoba (npr. to su i slika, i IP adresa, i zdravstveno stanje, npr. pitanje Jeste li alergični?), a navedeno je relativno otegotno za one koji pružaju online prodaju (što je zapravo i bio cilj uredbe). Uredba uskoro stupa na snagu i izravno se primjenjuje u Hrvatskoj bez potrebe donošenja daljnjih zakona ili pravilnika, osim ako Hrvatska želi dodatne restrikcije vezane za obradu osobnih podataka. Osim ove zaštite osobnih podataka potrošači uživaju posebnu zaštitu predviđenu zakonom o zaštiti potrošača. Kod tzv. ugovora na daljinu, odnosno prodaje putem interneta, potrošači imaju posebnu zaštitu koju nemaju kada kupuju u dućanima. Najpoznatije pravo je pravo potrošača da u roku od 14 dana raskine ugovor, odnosno vrati robu. Kazne za nepoštivanje mogu biti zabrana prodaje kao i visoki prekršaj.

Kako to pravo utječe na ponašanje potrošača?

Prije prodaje, trgovac mora na jasan i razumljiv način potrošača obavijestiti o:

1. glavnim obilježjima robe ili usluge, u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na robu ili uslugu te medij koji se koristi za prijenos obavijesti;
2. svojem nazivu i sjedištu, telefonskom broju te, ako postoji, adresi elektroničke pošte;
3. ako je primjenjivo, nazivu i sjedištu trgovca u čije ime i/ili za čiji račun nastupa;
4. zemljopisnoj adresi mjesta svojeg poslovanja, odnosno zemljopisnoj adresi mjesta poslovanja trgovca u čije ime i/ili za čiji račun on nastupa, a na koju potrošač može nasloviti svoje pritužbe, ako je to mjesto različito od sjedišta;
5. maloprodajnoj cijeni robe ili usluge, a ako priroda robe ili usluge ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu izračuna cijene te, ako je primjenjivo, ostalim troškovima prijevoza, dostave ili poštanskih usluga, odnosno o tome da ti troškovi mogu biti naplaćeni, ako ne mogu biti razumno izračunati unaprijed;
6. troškovima u svrhu sklapanja ugovora, ako se ti troškovi ne zaračunavaju po osnovnoj tarifi;
7. uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe ili pružanja usluge, vremenu isporuke robe ili pružanja usluge te, ako postoji, načinu rješavanja potrošačkih pritužbi od strane trgovca;
8. uvjetima, rokovima i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora kao i o obrascu za jednostrani raskid , u slučajevima u kojima to pravo postoji;
9. tome da je potrošač dužan snositi troškove vraćanja robe u slučaju da iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora, odnosno o troškovima vraćanja robe, u slučaju da kod ugovora sklopljenih na daljinu roba zbog svoje prirode ne može biti vraćena poštom na uobičajen način;
10. tome da će, u slučaju da iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora nakon što je postavio zahtjev, potrošač biti dužan platiti trgovcu razumni dio cijene;
11. tome da se potrošač, kada ne može jednostrano vratiti robu, to pravo biti isključeno, odnosno o pretpostavkama pod kojima potrošač gubi pravo na jednostrani raskid ugovora;
12. postojanju odgovornosti za materijalne nedostatke;
13. uslugama ili pomoći koji se potrošaču nude nakon prodaje te uvjetima korištenja tih usluga ili pomoći, ako ih trgovac pruža, kao i o eventualnim jamstvima koja su izdana uz robu ili uslugu;
14. postojanju odgovarajućih pravila postupanja trgovca;
15. trajanju ugovora, ako je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, odnosno uvjetima otkaza ili raskida ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno koji se automatski produžuje;
16. minimalnom roku u kojem je potrošač vezan ugovorom, ako postoji;
17. pologu ili drugom financijskom osiguranju koje je potrošač na zahtjev trgovca dužan platiti ili pribaviti, kao i o uvjetima plaćanja tog pologa, odnosno uvjetima pribavljanja drugog financijskog osiguranja;
18. ako je primjenjivo, funkcionalnosti digitalnog sadržaja, uključujući potrebnim mjerama tehničke zaštite tih sadržaja;
19. ako je primjenjivo, interoperabilnosti digitalnog sadržaja s računalnom ili programskom opremom za koju trgovac zna ili bi morao znati;
20. mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova, odnosno o sustavima za obeštećenje, te načinu kako ih potrošač može koristiti.

Obavijest mora biti napisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika. U vezi s obvezom obavještavanja teret dokaza u slučaju spora je na trgovcu.

Može li doći do jednostranog raskida ugovora?

kresimir-lipovscak-2Potrošač ima pravo, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskinuti ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu u roku od 14 dana (u prijevodu vratiti kupljenu robu). U slučaju sklapanja ugovora o kupoprodaji, rok započinje teći od dana kada je potrošaču ili trećoj osobi određenoj od strane potrošača, a koja nije prijevoznik, roba koja čini predmet ugovora predana u posjed. Ako je jednom narudžbom potrošač naručio više komada robe koji trebaju biti isporučeni odvojeno, odnosno ako je riječ o robi koja se dostavlja u više komada ili više pošiljki, rok iz stavka 1. ovoga članka započinje teći od dana kada je potrošaču ili trećoj osobi određenoj od strane potrošača, a koja nije prijevoznik, predan u posjed zadnji komad ili zadnja pošiljka robe.).

Ako trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora, pravo potrošača na jednostrani raskid prestaje po isteku 12 mjeseci od isteka roka za raskid. Potrošač je dužan prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora obavijestiti trgovca o svojoj odluci da raskine ugovor i to putem obrasca za jednostrani raskid ugovora ili putem bilo koje druge nedvosmislene izjave kojom izražava svoju volju da raskine ugovor. Sadržaj i oblik obrasca propisuje pravilnikom ministar gospodarstva. Ako trgovac na svojoj web stranici omogući potrošaču jednostrani raskid ugovora, potrošač može jednostrano raskinuti ugovor tako da obrazac za jednostrani raskid ili drugu nedvosmislenu izjavu o raskidu ispuni i pošalje trgovcu elektroničkim putem. Iskoristi li potrošač svoje pravo na jednostrani raskid ugovora, strane nisu dužne ispuniti svoje obveze iz ugovora, odnosno u slučaju da je ponudu za sklapanje ugovora dao potrošač, strane nisu dužne sklopiti ugovor. U slučaju raskida ugovora, svaka je strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju ugovora. Potrošač u načelu nije dužan naknaditi nikakve troškove koji bi bili posljedica korištenja njegova prava.

Koje su obveze trgovca pri jednostranom raskidu ugovora?

Iznimno, trgovac nije u obvezi izvršiti povrat dodatnih troškova koji su rezultat potrošačeva izričitog izbora vrste prijevoza koji je različit od najjeftinije vrste standardnog prijevoza koji je ponudio trgovac. Kod ugovora o kupoprodaji, osim ako nije ponudio da robu koju potrošač vraća sam preuzme, trgovac mora izvršiti povrat plaćenog tek nakon što mu roba bude vraćena, odnosno, nakon što mu potrošač dostavi dokaz da je robu poslao natrag trgovcu, ako bi o tome trgovac bio obaviješten prije primitka robe. Trgovac mora izvršiti povrat, a služeći se istim sredstvima plaćanja kojim se koristio potrošač prilikom plaćanja, osim ako potrošač izričito ne pristane na neko drugo sredstvo plaćanja te uz pretpostavku da potrošač ne bude obvezan platiti nikakve dodatne troškove za takav povrat.

A koje su obveze potrošača?

Osim ako je trgovac ponudio da robu koju potrošač vraća sam preuzme, potrošač mora izvršiti povrat robe bez odgađanja, a najkasnije u roku od 14 dana. Potrošač mora snositi samo izravne troškove povrata robe, osim ako je trgovac pristao snositi te troškove ili ako je trgovac propustio obavijestiti potrošača o tome da je dužan snositi te troškove. Potrošač je odgovoran za svako umanjenje vrijednosti robe koje je rezultat rukovanja robom, osim onog koje je bilo potrebno za utvrđivanje prirode, obilježja i funkcionalnosti robe. Iznimno, ako trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora, potrošač ne odgovara za umanjenje vrijednosti robe, bez obzira na uzrok umanjenja vrijednosti robe.

Ipak, prava potrošača nisu apsolutna. Kada on nema pravo na jednostrani raskid ugovora?

Potrošač nema pravo na jednostrani raskid ugovora ako je:

1. ugovor o uslugama trgovac u potpunosti ispunio, a ispunjenje je započelo uz izričit prethodni pristanak potrošača te uz njegovu potvrdu da je upoznat sa činjenicom da će izgubiti pravo na jednostrani raskid ugovora iz ovoga odsjeka ako usluga bude u potpunosti ispunjena (dakle usluge, ne roba);
2. predmet ugovora roba ili usluga čija je cijena ovisna o promjenama na financijskom tržištu koje su izvan utjecaja trgovca, a koje se mogu pojaviti za vrijeme trajanja prava potrošača na jednostrani raskid ugovora;
3. predmet ugovora roba koja je izrađena po specifikaciji potrošača ili koja je jasno prilagođena potrošaču;
4. predmet ugovora lako pokvarljiva roba ili roba kojoj brzo istječe rok uporabe;
5. predmet ugovora zapečaćena roba koja zbog zdravstvenih ili higijenskih razloga nije pogodna za vraćanje, ako je bila otpečaćena nakon dostave;
6. predmet ugovora roba koja je zbog svoje prirode nakon dostave nerazdvojivo pomiješana s drugim stvarima;
7. predmet ugovora isporuka alkoholnih pića čija je cijena ugovorena u trenutku sklapanja ugovora, a dostava može uslijediti tek nakon 30 dana, ako je cijena ovisna o promjenama na tržištu koje su izvan utjecaja trgovca;
8. potrošač posebno zahtijevao posjet trgovca radi obavljanja hitnih popravaka ili poslova održavanja, s time da ako prilikom takvog posjeta, uz one usluge koje je potrošač izrijekom zahtijevao, trgovac pruži i neke druge usluge, odnosno isporuči i neku drugu robu osim one koja je nužna za obavljanje hitnih popravaka ili poslova održavanja, potrošač ima pravo na jednostrani raskid ugovora u vezi s tim dodatnim uslugama ili robom;
9. predmet ugovora isporuka zapečaćenih audiosnimaka ili videosnimaka, odnosno računalnih programa, koji su otpečaćeni nakon isporuke;
10. predmet ugovora isporuka novina, periodičnog tiska ili magazina, s iznimkom pretplatničkih ugovora za takve publikacije;
11. ugovor sklopljen na javnoj dražbi;
12. predmet ugovora pružanje usluge smještaja koji nije namijenjen stanovanju, pružanje usluge prijevoza robe, usluge najma vozila, usluge isporuke hrane i pića ili usluga vezanih uz slobodno vrijeme, ako je ugovoreno da usluga bude pružena određenog datuma ili u određenom razdoblju;
13. predmet ugovora isporuka digitalnog sadržaja koji nije isporučen na tjelesnom mediju, ako je ispunjenje ugovora započelo uz izričit prethodni pristanak potrošača te uz njegovu potvrdu da je upoznat s činjenicom da će time izgubiti pravo na jednostrani raskid ugovora.

 
  • «
  •  Start 
  •  Prev 
  •  1 
  •  2 
  •  3 
  •  4 
  •  5 
  •  6 
  •  7 
  •  8 
  •  9 
  •  10 
  •  Next 
  •  End 
  • »


Page 1 of 46