Europskim propisom o klimi Europa se obvezuje postati ugljično neutralna do 2050. No što to znači u praksi?
Klimatske promjene utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.
Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost.
Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu, koji je potpisalo 195 država, uključujući EU. U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, stvoren radi postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. Ona će se postići uz pomoć europskog propisa o klimi koji stavlja klimatsku neutralnost u obvezujuće zakonodavstvo EU-a.
ŠTO JE UGLJIČNA NEUTRALNOST
Ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika. Sustav koji apsorbira više ugljika nego što ga emitira naziva se ponor ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani.
Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje. Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 38,0 Gt u 2019. godini. Još uvijek ne postoji umjetni ponor ugljika kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja.
Ugljik pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili sječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju ugljika.
KOMPENZACIJA UGLJIKA
Emisije nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru. To se može postići kroz obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova Europske unije primjer je sustava kompenzacije ugljika.
Još jedan primjer je mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika i određivanje cijene ugljika na uvezenu robu iz klimatski manje ambicioznih zemalja. On bi trebalo pomoći u sprečavanju istjecanja ugljika odvraćajući preusmjeravanje proizvodnje u zemlju s manje strogim pravilima o emisijama stakleničkih plinova.
ZELENI PLAN EUROPE
Europska unija postavila je visoke ciljeve vezane uz klimatsko područje. Uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. Europski parlament podržao je postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i cilj smanjenja emisija za 60 posto do 2030. u usporedbi s razinom iz 1990., što je zahtjevnije od prijedloga Komisije od 55 posto.
Osim toga, zastupnici su pozvali sve države EU-a pojedinačno da postanu klimatski neutralne i da se nakon 2050. iz atmosfere uklanja više CO2 nego što se emitira. Uz to, sve izravne ili neizravne subvencije za fosilna goriva trebalo bi postupno ukinuti najkasnije do 2025.
U travnju prošle godine postignut je dogovor o obvezi EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Usvojen je novi propis o klimi koji povećava trenutni cilj smanjenja emisija za 2030. s 40 na 55 posto, a zahvaljujući njemu cilj klimatske neutralnosti do 2050. postaje pravno obvezujući.
Pet država članica i zakonski je definiralo postizanje klimatske neutralnosti: Švedska planira imati nultu stopu emisija do 2045., a Danska, Francuska, Njemačka i Mađarska do 2050.
