Neopravdano povećanje cijena nosi sa sobom dolazak na crnu listu i reputacijski rizik, što može odbiti potrošače, a to i jest najveća kazna koja može snaći trgovca
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Uvođenje eura je, kao i u ostalim zemljama koje ga već koriste kao svoju valutu, dovelo do straha od povećanja cijena, i to prije svega u FMCG sektoru. Neki su zaokruživali cijene da im bude lakše, neki su dizali cijene jer optička varka čini da cijena u eurima izgled niže nego u kunama. Cijena kruha od npr. 1 euro i 30 centa izgleda manje nego cijena od osam kuna.
Potrošači, pak, imaju veliku količinu kovanica u džepu koje im se na prvu čine bezvrijedne, no vrijede više od starih kunskih novčanica, a to potrošače potiče da više troše i čini ih frustriranima zbog rupe u budžetu.
No psihologiju i praćenje ponašanja kupaca ostavimo po strani – u ovom članku želimo ustanoviti tko i kako smije povećati cijene, a tko ih mora vratiti na razinu koja je bila 31.12. Pitanje je tim više opravdano jer svi dobavljači u FMCG sektoru korigiraju početkom godine svoje cijene.
ZAKONSKI OKVIR
Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj regulirao je pitanje povećanja cijena. Taj zakon je zabranio poslovnim subjektima tj. poduzetnicima pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga.
ZAŠTITA POTROŠAČA
Iz ove zakonske odredbe je jasno da postoji zabrana povećanja cijena prema potrošačima, ali ne i zabrana povećanja cijena u tzv. B2B transakcijama, odnosno pri prodaji robe i usluga pravnim osobama i obrtnicima. Stoga dobavljači smiju povisit cijene kupcima koji su pravne osobe i obrtnici, odnosno samostalne djelatnosti.
OPRAVDANI RAZLOZI
Čak je i prema potrošačima povećanje cijena opravdano ako postoji opravdani razlog. Primjeri opravdanih razloga nisu navedeni u zakonu, no to bi svakako bili povećani ulazni troškovi, npr. energija, zakup, plaće, dobavljači, itd. Dodatno tumačenje dale su smjernice koje su rekle da samo uvođenje eura ne smije biti opravdan razlog za povećanje cijena robe i usluga. Prema načelu zaštite potrošača proizlazi da potrošač ne smije biti u nepovoljnijem financijskom položaju nego što bi bio da euro nije uveden.
U razdoblju dvojnog iskazivanja cijena u kunama i eurima nužno je ispravno i točno primijeniti pravila preračunavanja i zaokruživanja iz kuna u eure, što znači da cijena mora biti ispravno preračunata i navedena, tj. informativni obračun u valuti koja je bila mora ispravno odražavati cijenu koja se naplaćuje potrošaču i ne smije se zaokruživati ni naviše. Smjernice o tome što je pogrešno kažu da se ne smije niti na niže zaokružiti cijenu.
Omjer iskazanih cijena u kuni i euru mora odgovarati pravilima preračunavanja i zaokruživanja primjenom fiksnog tečaja konverzije u njegovu punom brojčanom iznosu. To konkretno znači da u svrhu informiranja potrošača, cijena koja se naplaćuje u kuni mora biti preračunata i istaknuta i u euru, uz ispravnu primjenu fiksnog tečaja konverzije i pravila za preračunavanje i zaokruživanje.
Od dana uvođenja eura do završetka razdoblja dvojnog iskazivanja cijena koja se naplaćuje u eurima, tj. do kraja ove godine, cijena mora biti ispravno preračunata i navedena u kuni, i to s ciljem informiranja potrošača te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i pravila za preračunavanje i zaokruživanje. Zaključno, samo uvođenje eura nikako ne smije biti niti je opravdan razlog za povećanje cijena proizvoda.
KAŽNJAVANJE
Za razliku od pravila preračuvanja cijena iz kuna u eure, pravilo zabrane neopravdanog povećanja cijena nema odgovarajuću prekršajnu kaznu. Pa kako će vas kazniti ako protivno pravilima povećate cijene potrošačima? Čini se da je državni inspektorat našao rješenje u zakonu o zaštita potrošača i pravilima o nepoštenoj trgovačkoj praksi.
NEPOŠTENA TRGOVAČKA PRAKSA
Zakon o zaštiti potrošača smatra da cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu može biti nepoštena trgovačka praksa. Takva praksa je kažnjiva, i to sa do 200 tisuća kuna po prekršaju. Moguće su i drastičnije mjere, no ključno je pitanje je li doista povećanje cijene prema potrošaču zbog povećane cijene nepoštena trgovačka praksa.
Zakon o zaštiti potrošača smatra da je poslovna praksa nepoštena:
• ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i
• ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:
• zavaravajuća poslovna praksa i
• agresivna poslovna praksa.
Cilj ovih odredbi je da ne dovedu potrošača do odluke o kupnji pogrešnim navođenjem svojstva proizvoda ili zablude u pogledu ispravne cijene proizvoda. To znači da bi se povećanje cijene doslovnim tumačenjem moglo smatrati nepoštenom trgovačkom praksom, no tumačenjem zakona po njegovom smislu to ne bi bilo moguće. Naravno, drugo je pitanje energenata i artikala čija je cijena regulirana odlukom Vlade, no ta regulacija ni to pitanje nije regulirano Zakonom o zaštiti potrošača niti je bilo vezano uz euro, nego uz poremećaje na tržištu nakon početka rata u Ukrajini.
ZAKLJUČAK
Neopravdano povećanje cijena nosi sa sobom dolazak na crnu listu i reputacijski rizik, što može odbiti potrošače, a to i jest najveća kazna. Također, prelazak na euro omogućuje potrošačima lakšu usporedbu maloprodajnih cijena u drugim zemljama i može biti dodatan faktor indirektno pritiska, odnosno poticaja, a ne kažnjavanje.
