Umjesto da samo reagiraju na zahtjeve kupca, tvrtke bi se trebale truditi da rade s kupcima tako da i jedni i drugi imaju koristi od poboljšanog toka materijala i usluga. S druge strane, tvrtke trebaju razviti bolje razumijevanje organizacije, kapaciteta te jakih i slabih strana dobavljača.
Piše: Davor Željko, član Uprave dm-a za logistiku
Upravljanje lancem dobave u maloprodajnom sektoru uključuje trgovce na malo, distributere, proizvođače i razne pružatelje usluga s ciljem osiguravanja dostupnosti proizvoda za kupce s minimalnom investicijom u zalihe i minimalnim troškovima. Učinkovitost lanca dobave se bitno poboljšava ukoliko trgovci na malo, distributeri i proizvođači dijele informacije i surađuju. Suradnja u lancu dobave ima bitan utjecaj na uspješnost tvrtki koje sudjeluju u njemu. Uspješnost se postiže smanjenjem troškova, ali i povećanjem prihoda zbog većeg nivoa zadovoljstva kupaca. Ukupna dodana vrijednost je razlika između vrijednosti konačnog proizvoda za kupca i troška koji je napravio lanac dobave pri ispunjavanju zahtjeva kupca. Dodana vrijednost u lancu dobave je u korelaciji s profitabilnošću lanca dobave, odnosno razlici prihoda ostvarenog od kupca i ukupnih troškova u lancu dobave te se dijeli između svih faza i posrednika u lancu dobave. Uspjeh lanca dobave trebao bi se mjeriti profitabilnošću kompletnog lanca dobave, a ne pojedinih faza.
ODNOS S KUPCIMA I DOBAVLJAČIMA
Lanac dobave počinje s kupcem i njegovom potrebom za određenim proizvodom. Kupac je jedini izvor prihoda za lanac dobave. Svrha upravljanja lancem je osigurati dostupnost proizvoda u prodavaonicama kada to kupac želi, odnosno da je broj proizvoda kojih nema na policama minimalan. Umjesto da samo reagiraju na zahtjeve kupca, tvrtke bi se trebale truditi da rade s kupcima tako da i jedni i drugi imaju koristi od poboljšanog toka materijala i usluga. S druge strane, tvrtke trebaju razviti bolje razumijevanje organizacije, kapaciteta te jakih i slabih strana dobavljača. Također je potrebno da se dobavljači rano uključe u planiranje procesa za novi proizvod ili uslugu.
Tvrtke tradicionalno imaju fokus na procese unutar vlastite organizacije ili na one procese na koje direktno utječu. No uspješno upravljanje lancem dobave zahtijeva prepoznavanje činjenice da je vlastita tvrtka samo jedna od karika u dugom lancu koji započinje dobavljačima i uključuje proizvođače, razne pružatelje usluga, distributere, trgovce na malo i kupce. Bliska suradnja sudionika lanca dobave je i ključni čimbenik njegova uspjeha. Potrebno je da tvrtke surađuju sa svojim partnerima u kanalu zbog zajedničke koristi kanala, kao i zbog uspjeha svakog od sudionika. U cilju usvajanja te proširene perspektive ne bi trebale razmatrati utjecaj poslovnih odluka samo na učinak svoje organizacije, nego i na dobavljače, distributere i pružatelje raznih usluga. Inovacije u lancu opskrbe nisu samo pokretač smanjenja troškova već i katalizator rasta prihoda postizanjem većeg nivoa zadovoljstva kupaca.
KOOPERATIVAN ODNOS
U prošlosti je često bio slučaj da je odnos s dobavljačima i kupcima, kao što su distributeri ili maloprodaja, bio prije suparnički nego kooperativan. Još uvijek i danas ima slučajeva da tvrtke pokušavaju smanjiti troškove ili povećati dobit na teret svojih partnera u lancu dobave. Takve tvrtke ne razumiju da ih jednostavno prebacivanje troškova na dobavljače ili kupce ne čini konkurentnijima. Razlog tome je da će na kraju svi troškovi naći svoj put na tržištu i bit će vidljivi u cijeni koju plaća krajnji korisnik. Vodeće tvrtke prepoznaju zabludu tog konvencionalnog pristupa i umjesto toga pokušavaju učiniti lanac dobave kao cjelinu konkurentnijim kroz vrijednost koju dodaje i troškove koje sveobuhvatno smanjuje.
Lanac dobave podrazumijeva pogled na partnere u lancu dobave te je važno da oni imaju između sebe povjerljiv odnos kod kojeg svaka strana ima uzajamno povjerenje u sposobnosti i postupke partnera. Pobjednici u nadmetanju između mreža bit će one tvrtke koje mogu bolje izgraditi, koordinirati i upravljati odnosima s partnerima u mreži s ciljem postizanja boljih, bržih i bližih odnosa s krajnjim kupcima. Odnosi između partnera se trebaju više transformirati prema suradnji, umjesto da budu ograničeni samo na koordinaciju.
IZOLIRANOST ŠTETI
Ukoliko pojedine tvrtke u okviru lanca dobave ne surađuju sa svojim partnerima u kanalu, dolazi do neučinkovitosti kompletnog lanca dobave. Zbog izoliranosti pojedinih tvrtki nema koordinacije između partnera u pogledu strategije i procesa te zbog toga dolazi do neefikasnih sučelja. To uzrokuje ne samo sistemske prekide između pojedinih sudionika lanca dobave, nego se zbog nedostatka usklađenosti ne mogu optimalno realizirati procesi u lancu dobave. U slučaju kada sudionici u lancu dobave ne koordiniraju svoje aktivnosti vezane uz upravljanje lancem stvara se višak zaliha iako je prodaja proizvoda kupcima relativno konstantna.
Stvaranje viška zaliha u nekoordiniranom lancu dobave naziva se učinak biča. Razlozi ovakvih neučinkovitih načina ponašanja ne samo pojedinih razina u određenoj tvrtki, već i kod promatranja kompletnog lanca dobave su prije svega kašnjenja zbog međusobno neusklađenih ciklusa planiranja, korištenje za planiranje različitih, djelomično zastarjelih informacija od kupaca, odnosno podataka o prodaji, kao i nedostatna transparentnost količina ponude i potražnje na svim razinama stvaranja dodane vrijednosti.
PREVLADAVANJE NEUČINKOVITOSTI
Glavne polazne točke za prevladavanje ovih problema leže u implementiranju sustava informiranja i planiranja na razini svih organizacija u lancu koji će omogućiti razmjenu informacija koja može pridonijeti smanjenju neučinkovitosti. Ukoliko se, na primjer, količine narudžbi i potražnje krajnjih kupaca simultano dostavljaju prethodnim razinama unutar lanca dobave time se može spriječiti “kolebanje” duž lanca dobave, pošto su tada poznate stvarne promjene potražnje na svim razinama. Time se na različitim razinama lanca dobave značajno može smanjiti nesigurnost prognoze.
Slični efekti postižu se uvođenjem kontinuiranih narudžbi, dakle, izbjegavanjem povezivanja više narudžbi u jednu. Kontinuirana isporuka narudžbi omogućuje postizanje kontinuiteta iskorištenosti proizvodnih kapaciteta proizvođača. Na ove se principe nadovezuje ECR-koncept. Efficient Consumer Response (ECR), odnosno učinkovit odgovor na potrebe potrošača je zajedničko radno tijelo trgovine i industrije koje radi na tome da kompletni trgovinski sektor što je moguće bolje reagira na potražnju kupaca i promovira uklanjanje nepotrebnih troškova iz lanca dobave.
[Iz arhive Progressiva: Objavljeno u travnju 2014. god.]
