I ove je godine iz poznatih razloga odgođena predaja prijave poreza na dobit na 30. lipnja. To je vrijeme kada treba odlučiti o poreznom tretmanu određenih računovodstvenih podataka i pitanja – tema je jako široka pa ćemo se u ovom članku zadržati samo na nekim aspektima.
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
I ove je godine iz poznatih razloga odgođena predaja prijave poreza na dobit na 30. lipnja. To je vrijeme kada treba odlučiti o poreznom tretmanu određenih računovodstvenih podataka i pitanja. Nešto što je dopušteno u računovodstvene svrhe ili se zbog računovodstvenih pravila treba napraviti, ne mora nužno biti dopušteno i u porezne svrhe kao trošak. Tema je jako široka pa ćemo se u ovom članku zadržati samo na nekim aspektima.
POTICAJI
Načelno, razne olakšice/poticaji su oporeziv prihod. Način njihovog knjiženja je specifičan i ovsi o brojnim parametrima kao što je trajanje i vrsta projekta, itd. Iznimno za 2020., poticaji, odnosno prihodi ostvareni temeljem dobivenih poticaja za očuvanje radnih mjesta, nisu prihod u porezne svrhe te umanjuju poreznu osnovicu i tako ih treba prikazati u poreznoj prijavi.
PITANJE POTICAJA ZA OBRAZOVANJE
Česta pogreška javlja se vezno za tzv. troškove za obrazovanje za koje se dodatno umanjuje porezna osnovica. Pravo na postotak umanjenja ovisi o veličini poduzetnika (manji imaju pravo na veći postotak), no ta veličina se ne „mjeri“ prema Zakonu o računovodstvu nego prema Zakonu o poticanju malog gospodarstva, a prema preporukama EU. Naime, poduzetnik koji je u Hrvatskoj prema računovodstvenim propisima mali, postaje veliki zbog povezanosti s maticom u inozemstvu koja je veliki poduzetnik. Svrha tog propisa bila je da se ne izigraju pravila o poticajima osnivanjem novih društava te na taj način ostvare veći poticaji od onih na koji bi neki srednji ili mali poduzetnik imao pravo.
OTPIS ILI VRIJEDNOSNO USKLAĐENJE POTRAŽIVANJA
Ovo pitanje nerijetko unosi zbrku, osobito od kad je uvedeno (što je pozitivno) tzv. cost benefit pravilo. Prema tom pravilu porezni obveznik ne mora „tužiti“, odnosno prijavljivati potraživanje u npr. stečajnom postupku, ako može dokazati da su troškovi utužena za njega veći od prihoda/ koristi. To pravilo, odnosno olakšica, naravno ne vrijedi za povezane osobe. Da bismo pojasnili situaciju, moramo obrazložiti generalno pravilo i pomoćna pravila.
Generalno pravilo jest da su vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge priznata kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a takva potraživanja nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave.
Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod moraju se uključiti u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije poduzeta radnja naplate.
Dodatni uvjet jest da je vrijednosno usklađenje potraživanja priznato ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja.
Iznimka od ovog generalnog pravila jest otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti , ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos.
Daljnja iznimka je već opisano cost benefit pravilo – porezno priznati rashod je otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja.
Porezno priznati rashod su i otpisi potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja.
OTPIS ZAJMOVA I ZALIHA
Zanimljivo je pitanje otpisa zajmova koji čine financijsku imovinu. Rashodi smanjenja vrijednosti zaliha i financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. Međutim, kamata koja je bila iskazana u prihodima i njezin otpis bio bi porezno priznat pod istim uvjetima kao i otpis potraživanja. Rashodi zaliha po osnovi manjkova zaliha priznaju se u visini utvrđenoj odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost.
ZASTARA
Već smo spomenuli zastaru, ali kod vjerovnika. No zanimljivo pitanje jest što je sa zastarom s aspekta dužnika, tj. onog koji nešto duguje? Smije li Porezna uprava tvrditi da je nastupila zastara naplate duga i tražiti da se obveza otpiše i prikaže rezultirajući prihod (koji je oporeziv). Naravno, dužniku je zasigurno draže platiti porez na dobit na zastarjelu obvezu nego platiti porez. Dakle, što ako poduzetnik/ dužnik tvrdi da nije nastupila zastara, a Porezna uprava da je zastara nastupila. Za razliku od porezne zastare na koju Porezna uprava pazi po službenoj dužnosti, zastara u privatnim / ugovornim odnosima je stvar stranaka i ne tiče se tijela javnih vlasti. Dakle, ako dužnik tvrdi / priznaje dug, tada taj dug postoji i nije zastario.
ODNOSI IZMEĐU POVEZANIH OSOBA
Česta je zabluda da nije bitno kakvi su poslovni odnosi između domaćih povezanih osoba. To je netočno jer ti odnosi uvijek moraju biti kao i odnosi između nepovezanih osoba (naravno, uz faktore koji daju cjenovne prednosti u grupnom poslovanju). Međutim, ako je jedna domaća povezana osoba u tzv. povoljnijem poreznom položaju, npr. koristi porezne poticaje ili ima porezne gubitke, tada te odnose treba dokumentirati studijom o transfernim cijenama.
Uz prijavu poreza na dobit predaje se i pd ipo obrazac koji obrađuje odnose između pozvanih osoba s vrlo širokom definicijom povezanosti. Stoga taj obrazac, koji se prilaže uz prijavu poreza na dobit, treba shvatiti ozbiljno i pažljivo popuniti. Što se tiče same studije o transfernim cijenama, nju uz poreznu prijavu moraju predati svi tzv. veliki porezni obveznici.
ZAKLJUČAK
Nadamo se da smo uspjeli otkloniti neke dvojbe prilikom sastavljanja porezne prijave. Tih dvojbi ima zasigurno još kako se poslovanje i porezna pravila postrožuju te ćemo nastojati obraditi i takva pitanja.
