Od početka proglašenja epidemije u ožujku, hrvatski trgovački lanac iz Križevaca KTC uspio se u kratkom roku mobilizirati, od Uprave društva do voditelja robnih centara i svih zaposlenika te Daliborka Kranjčić, predsjednica Uprave društva, ističe kako podatak da u prvom valu u svim prodajnim prostorima nisu imali niti jedan slučaj zaraze virusom, pokazuje da su uspješno provodili sve mjere zaštite
Razgovarala: Marija Sedlar
Prošlo je više od osam mjeseci od pojave koronavirusa – koliko je on i kako utjecao na Vaše poslovanje?
Ovu godinu mogli bismo nazvati godinom koronavirusa u kojoj smo bili prisiljeni iz temelja promijeniti svoje živote, kako poslovno, tako i privatno. Nikada do sada, od osnivanja tvrtke, nismo se susreli s potrebom da svoje poslovanje moramo toliko prilagođavati nenadanim i specifičnim okolnostima kao što su ove uzrokovane COVID-19 pandemijom. Osnovni fokus u prvim tjednima i mjesecima pandemije bio je osigurati odgovarajuću zdravstvenu zaštitu djelatnika i kupaca te funkcioniranje opskrbnog lanca kako ne bi došlo do nestašice proizvoda, s naglaskom na osnovne grupe prehrambenih i higijenskih proizvoda. Neke od planiranih aktivnosti „pale“ su u drugi plan, usporene su ili zaustavljene, dok je s druge strane situacija lockdowna omogućila neke aktivnosti koje su nam do tada bile teško izvedive ili bi u normalnim okolnostima utjecale na tekući prihod.
Tako smo, na primjer, situaciju zatvaranja ugostiteljskih objekata iskoristili za opsežno preuređenje restorana u Križevcima i za djelomična preuređenja i obnove određenog broja ostalih ugostiteljskih objekata. Ranije planiranu investiciju na obnovi prodajnog centra u Kutini realizirali smo u potpunosti. Uglavnom, pokušavali smo biti maksimalno fleksibilni i prilagođavali smo planove djelovanja gotovo na dnevnoj osnovi. Također, redovno sudjelujemo u različitim humanitarnim akcijama i DOP aktivnostima te je to sastavni dio našeg poslovanja i ništa se po tom pitanju radi pandemije nije promijenilo. Za Uskrs smo svim djelatnicima isplatili 1000,00 kn uskrsnice i prigodno ih darivali šunkom i jajima.
Kako ste s proglašenjem epidemije organizirali svakodnevno poslovanje i što je danas ‘novo normalno’ za KTC, za Vaše zaposlenike i kupce?
Poslovanje u novonastaloj situaciji zahtijevalo je donošenje brzih odluka, a jednako tako i njihovo još brže implementiranje u sustav pri čemu je najvažnije bilo zaštititi djelatnike i osigurati kontinuitet opskrbe građana. Organizirali smo drugačiju rotaciju zaposlenika po smjenama kako bismo izbjegli možebitni prijenos infekcije na cijeli kolektiv ukoliko do nje dođe, a time i smanjili odlazak zaposlenika u samoizolaciju čime bi se moglo dovesti u pitanje poslovanje pojedinog robnog centra. Vrlo brzo smo instalirali pregrade na svim blagajnama i osigurali zaštitnu opremu u vidu zaštitnih maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju, što je u samim počecima bio najveći izazov radi nestašice svega navedenog na nacionalnoj razini. Za kupce su na svim ulazima u prodajne prostore osigurani aparati za dezinfekciju ruku, a u prodajnom prostoru obilježene su udaljenosti od 2 metra.
Jedan od najvećih izazova bila je permanentna dezinfekcija radnih površina te prodajnog i skladišnog prostora, kao i sanitarnih zona. U prodajnim prostorima repozicionirali smo neke osjetljive kategorije roba koje su se do tada prodavale u rinfuzi te smo dodatno zaštitili pekarske proizvode u svrhu smanjenja izravnog kontakta potrošača s robom na najmanju moguću mjeru. U zajedničkim službama osigurali smo tehničke preduvjete za rad od kuće.
Od prvog trenutka smo usko surađivali sa svim lokalnim stožerima civilne zaštite na dnevnoj razini, jednako kao i s HGK, u kojoj je predsjednik Udruženja trgovine Ivica Katavić, predsjednik našeg Nadzornog odbora. Cjelokupni izvršni menadžment tvrtke bio je angažiran 0-24, a posebno želim još jednom zahvaliti svim našim djelatnicima koji su dugo vremena radili u izuzetno teškim okolnostima te pokazali najvišu moguću razinu odgovornosti i profesionalnosti. Isto tako, želim se ovim putem zahvaliti predsjedniku Nadzornog odbora Ivici Kataviću, zamjeniku predsjednika Nadzornog odbora Siniši Kataviću i članici Nadzornog odbora Ankici Kolonić te vlasniku Ivanu Kataviću na podršci.
Ako me pitate za „novo normalno“ – kako se ovo novo stanje suživota s COVID-19 virusom naziva, radije bih da koristimo izraz „privremeno normalno“, a u nadi da će to sve skoro biti iza nas. Najveći dio ranije spomenutih mjera i danas je prisutan u našem poslovanju, a tako će, izgleda, ostati sve dok traje ova pandemija.
Jedno je vrijeme za trgovce na snazi bila zabrana rada nedjeljom o čemu se dosta polemiziralo – no Vi ste svojim radnicima i prije koronavirusa omogućili neradnu nedjelju.
Rasprava o potencijalnoj ponovnoj zabrani rada nedjeljom izazvala je različite burne reakcije i komentare na tržištu, uz dosta podijeljene stavove. Za nas se u tom trenutku zapravo ništa nije promijenilo, KTC od početka ove godine nedjeljom ne radi. Stav našeg vlasnika jest da je nedjelja dan za obitelj. Kao prvi korak, prije tri godine je odlučeno da nećemo raditi blagdanima, a idući je korak bio potpuno ukidanje rada nedjeljom i praznicima. Najveći broj naših djelatnika ima obitelj i djecu, a svi znamo koliko nam kvalitetno vrijeme s obitelji nedostaje, naročito u današnjim uvjetima kada nas poslovne obveze sve više okupiraju.
Našim zaposlenicima je to izuzetno važno, a mnogi novozaposleni priznaju nam prilikom razgovora za posao da je jedan od razloga zašto žele raditi u KTC-u slobodna nedjelja, komentirajući pri tome da im je dosta rada nedjeljom u tvrtkama u kojima trenutno rade. Osim pozitivnih reakcija naših djelatnika, posebno ugodno su nas iznenadile i reakcije naših potrošača. Primili smo velik broj poruka, poziva i pisama podrške uz obećanja da će od sada biti samo naši kupci i sl. Kao posebnu anegdotu bih prepričala situaciju u kojoj je prometna policija u rutinskoj kontroli priupitala našeg zaposlenika: „KTC? Jeste li vi oni što su ukinuli rad nedjeljom? Svaka čast!“
Što primjećujete – kako neradna nedjelja utječe na promet KTC-a? Bilježite li zbog toga gubitke?
nedjeljom i možemo sa zadovoljstvom reći da nismo pogriješili. Usprkos neradnim nedjeljama i skraćenom radnom vremenu zbog pandemije, promet u trgovini nam je u porastu. To pokazuje da su se naši potrošači vrlo brzo priviknuli na neradne nedjelje i prilagodili svoje navike kupovanja novim uvjetima. Prema podacima Državnog Zavoda za statistiku koje smo dobili iz HGK, u prvih osam mjeseci ove godine promet u trgovini na malo realno je pao za 6,9 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U istom periodu, KTC bilježi povećanje prometa od 4,7 posto, dok u prvih deset mjeseci ove godine ostvarujemo porast prometa od 5% (cca. 52,5 milijuna kuna) u odnosu na isti period prošle godine.
Kako je i dalje aktualna problematika oko ograničenja rada nedjeljom, smatram da bi bilo kakav legislativni pomak po tom pitanju bio bolji nego trenutno stanje u kojem su nedjelje postale u potpunosti radni dani. Mislim da je potrebno spomenuti i činjenicu da je sredinom listopada od strane Ministarstva gospodarstva osnovana radna skupina za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u vezi reguliranja rada trgovina nedjeljom, a u kojoj je i naš predsjednik NO Ivica Katavić. Nadamo se da će se ovaj put pronaći kvalitetno zakonsko rješenje koje će regulirati rad nedjeljom za sve sudionike na tržištu na način podjednako prihvatljiv zaposlenima i poslodavcima.
U kojem obujmu surađujete s lokalnim proizvođačima i koliko su zastupljeni na policama Vaših trgovina? Je li pandemija utjecala na suradnju s njima?
KTC od samog početka svog rada, možda ‘preferira’ nije adekvatan izraz, pa ću reći podržava lokalne i domaće proizvođače. Slogan „Naše je domaće“ označava sve proizvode koji se kupuju na domaćem tržištu, naročito kad govorimo o svježem voću i povrću u tom segmentu – sve što je moguće nabaviti u Hrvatskoj, mi kupujemo u Hrvatskoj. Isto vrijedi za svježe meso i sve ostale slične proizvode. Npr., već dvije godine prodajemo isključivo svježe juneće meso domaće proizvodnje udruge Baby beef.
Naravno, i svi eminentni domaći proizvođači danas imaju svoje sigurno mjesto na našim policama i to s najvećom širinom asortimana u odnosu na tržište. U podršci domaćim proizvođačima usko surađujemo s Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom gospodarstva i uključujemo se u njihove inicijative gdje god je to moguće, a naročito u područjima gdje su se zbog pandemije pojavili viškovi određenih roba domaćih proizvođača na tržištu. Preuzete proizvode svih, a ne samo domaćih dobavljača kojima je to posebno važno, plaćamo uvijek na vrijeme i u kratkim rokovima, i koliko znamo, s nama kao partnerom dobavljači su iznimno zadovoljni.
S obzirom na povećanu kupovinu pojedinih proizvoda tijekom proteklih mjeseci, jeste li bili u mogućnosti na vrijeme odgovoriti na njihovu povećanu potražnju?
Što se tiče planiranja nabave i prodaje robe te osiguravanja neprekinutog lanca opskrbe, ova je godina bila najzahtjevnija ikada. Naročito je to bilo izraženo u ožujku i travnju kada je došlo do iznenadne povećane potražnje određenih proizvoda. U potražnji daleko najveće indekse rasta bilježili su brašno, riža, sol, šećer, ulje, trajno mlijeko, mesne konzerve, gotova jela, toaletni papir, vlažne maramice, sapuni i ostale higijenske potrepštine. Na nekim od navedenih proizvoda indeks rasta dostizao je nevjerojatnih 300%. Mi se možemo pohvaliti da smo u svakom trenutku imali sve vrste roba u dovoljnim količinama, osim već svima poznatog „slučaja kvasac“. U ovoj su situaciji do izražaja svakako došli i naši višegodišnji korektni i partnerski odnosi s dobavljačima koji su nam također, uz dodatne napore, uspjeli isporučivati potrebne količine robe. Koristim priliku i njima zahvaliti na podršci, bez njih taj težak period ne bismo mogli ovako kvalitetno odraditi. Normalizacijom situacije u svibnju, normalizirala se i potražnja, makar indeksi za prvih deset mjeseci na svim navedenim grupama roba i dalje rastu.
Promatrajući ponašanje i potražnju, što biste izdvojili kao trendove kod kupaca?
Potrošač je danas zahtjevniji nego ikada i traži proizvod provjerene kvalitete, poznatog izvora i po korektnoj cijeni. Isto tako, u jednom se trenutku moglo vidjeti da se nacionalna osviještenost potrošača, također u kontekstu krize probudila, a što se moglo zaključiti kroz povećanu potražnju za proizvodima proizvedenima u Hrvatskoj. Potrošačima je, osim vrijednosti za novac, postalo važno i podrijetlo proizvoda, što bi svakako trebao biti interes svih nas i u razdoblju poslije pandemije. No svima je jasno da za proizvod, ukoliko nema istovremeno prihvatljivu kvalitetu i cijenu, dugoročno neće biti dovoljno što je domaći i poznatog podrijetla. Visoka razina funkcionalne komponente, mogli bismo tu dodati i dizajn, nešto je bez čega proizvod danas uopće ne dolazi u razmatranje kod potrošača.
Posljednjih se mjeseci potrošači sve više okreću online kanalima prodaje – što poduzimate na digitalnim platformama?
Situacija s pandemijom dodatno je ubrzala segment razvoja online trgovine u Hrvatskoj i jasno je da ćemo u budućnosti svi morati pružiti potrošačima tu mogućnost u određenim prodajnim segmentima. Potrošači su kupnju putem interneta skloniji više usmjeriti na neprehrambenu i tehničku robu koja im je u vrijeme korona krize manje u fokusu. S druge strane, ostaje bjelodana činjenica da roba široke potrošnje zbog svoje specifičnosti možda i nije najsretniji odabir za online kanale prodaje jer se kupac po navici, čak i u doba pandemije ne želi odreći doživljaja kupovanja izravno u prodajnim prostorima, želi pregledati proizvod, ocijeniti njegovu svježinu, dodirnuti ga i/ili ga omirisati. No usprkos toj specifičnosti, KTC je u doba pandemije i ograničenog kretanja ljudi razvio projekt koji je omogućavao dostavu robe potrošačima na kućnu adresu temeljem narudžbe predane telefonom ili mailom. Ostaje za vidjeti koji će nivo potražnje za tom uslugom ostati s, nadamo se, skorim jenjavanjem pandemije.
KTC je poznat po tome da većinu zaposlenika, na svim razinama, čine žene. Što smatrate da je razlog tome?
Danas u strukturi zaposlenika imamo 68% žena i 32% muškaraca, što je u trgovini nekako i uobičajeno. Naše društvo još uvijek nije naviklo na „mušku blagajnicu“ ili „ženskog skladištara“, mada se i to polako mijenja. Ono na što vjerojatno ciljate jest činjenica da je unutar KTC-a, u odnosu na uobičajenu situaciju na tržištu, izuzetno visok postotak žena u rukovodećim strukturama. Zašto je tome tako? Za odgovor na ovo pitanje potrebno je vratiti se malo u povijest. Kada je prije više od 25 godina vlasnik, gospodin Ivan Katavić osnivao KTC, imao je duboko uvjerenje da su žene marljivije, odgovornije, savjesnije i lojalnije.
U kontekstu postavljanja kadrovske strukture odlučio je stoga na ključnim pozicijama zaposliti žene. Kako se tvrtka razvijala i rasla te postizala iz godine u godinu sve bolje rezultate, očito nije bilo potrebe mijenjati koncept. Ako bismo se koristili sportskim riječnikom – momčad koja pobjeđuje ne treba mijenjati. Iako imamo manji broj muških kolega, nikako ne želim da se njihov doprinos i uloga ni na koji način umanji. Dapače, mislim da su ove brojke o kojima govorim nastale zajedničkim djelovanjem. Često u šali na našim sastancima kažem: „Muški i ženski mozak razmišljaju na prilično različiti način“. I to je ono što nam treba.
Na što će KTC staviti naglasak na poslovanju u narednom razdoblju? Što svi skupa možemo učiniti za što uspješnije pokretanje gospodarstva?
Mi ćemo se i nadalje ponašati krajnje odgovorno te se maksimalno odgovorno ponašati u provedbi svih mjera koje dolaze od Stožera civilne zaštite i drugih nadležnih institucija za upravljanje pandemijom. Dat ćemo sve od sebe da zaštitimo naše zaposlenike i potrošače te da iz ove krize svi zajedno izađemo sa što manje štete. Ne znamo koliko će dugo sve ovo trajati, ali sam uvjerena da smo spremni za sve nadolazeće scenarije koje nam može prirediti epidemija. Nemamo drugog izbora, zar ne?
Trgovina jest bitan, ali je i dalje samo jedan segment gospodarstva te se stvarno ne bih usudila prognozirati ili davati savjete na području makroekonomije. Za to ima mnogo pozvanijih od mene. No s obzirom na iskustva stečena proteklih mjeseci, skrenula bih pažnju na to da je postalo bjelodano jasno da bi u određenim područjima trebala postojati domaća proizvodnja pa iako bila, koliko god to zvučalo kao tabu, državno planirana ili subvencionirana.
Ne možemo si na nacionalnoj razini dozvoliti da ostanemo bez zaštitnih maski, osnovne medicinske opreme, alkohola, dijela lijekova ili hrane. U trenucima kada su se zatvarale granice i kada je pucao opskrbni lanac, prvi na liniji osiguravanja opstanka svih nas bili su domaći proizvođači. Dosta zemalja Europske unije nakon ove pandemije radi na određenoj formi samodostatnosti, na poticanju vlastite proizvodnje i ulazi u neku vrstu ekonomskog nacionalizma, koji nije nužno zasnovan na čistim zakonima ponude i potražnje. Smatram da bi u istom smjeru trebala razmišljati i Hrvatska.
