Iznenadna promjena postupanja poreznih vlasti na sustav koji funkcionira desetljećima može se negativno odraziti na sve pozitivne mjere koje su postignute u svrhu ostvarivanja predvidivog, kao i stimulativnog poreznog okruženja u Hrvatskoj
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Božić i Nova godina su vrijeme radosti i veselja, zajedničkih druženja i darivanja. Od Nove godine bi i neoporezive naknade, što uključuje i božićnice, odnosno formalno pravno zvane prigodne nagrade, trebale biti više. Kuna uskoro odlazi u povijest jer neće postojati obveza dvojnog iskakivanja cijena za potrošače. U cijelom slavlju, ni Porezna uprava ne miruje te dolazi s novim tumačenjima ustaljene prakse rada u FMCG sektoru. Stoga ćemo se u ovom članku posvetiti toj temi.
POLOG ILI KAUCIJA
Poduzetnici u FMCG sektoru koji se bave proizvodnjom pića u svom poslovanju vode se Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Tim pravilnikom je regulirano da je proizvođač koji stavlja na tržište povratnu ambalažu obvezan sustavom pologa (kaucije) ili na neki drugi način osigurati povrat i višekratnu uporabu za svu povratnu ambalažu koju je stavio na tržište. Sustav pologa (kaucije) u Hrvatskoj je u primjeni nekoliko desetljeća i do sada Porezna uprava nije utvrdila nepravilnosti jer se način knjiženja i oporezivanja pologa nije mijenjao.
DUGOTRAJNA IMOVINA
Većina proizvođača kod nabavke boca, gajbi, bačvi i paleta iste knjiži na konto dugotrajne imovine. Prema Općem poreznom zakonu i Zakonu o računovodstvu, proizvođač je dužan popisati imovinu i uskladiti stvarno stanje s knjigovodstvenim. Međutim, većina proizvođača ne popisuje, odnosno ne može popisati ambalažu koja je kod kupaca. S obzirom na to da Porezna uprava smatra da ne postoji vjerodostojna dokumentacija kojom bi se dokazalo koja je točno ambalaža kod kojeg kupca, smatra da bi se takva ambalaža u sustavu kaucije trebala knjižiti kao prihod proizvođača.
PRIHOD OD PRODAJE
Nadalje, Porezna uprava osporava knjiženje postojanje obveze za primljene depozite s tumačenjem da u trenutku izdavanja fakture od strane proizvođača nije primljen nikakav depozit od strane kupca pa ne postoji obveza prema kupcu, već potraživanje od kupca. Stoga zaključuje da, umjesto nepostojeće obveze u svojim poslovnim knjigama, proizvođač treba iskazati prihod od prodaje.
Porezna uprava pozvala se i na standardizirane kupoprodajne ugovore proizvođača u kojima nije definiran rok povrata ambalaže te time smatra da kontrolu nad isporučenom ambalažom ima kupac, a ne prodavatelj (kupac ambalažu može samostalno koristiti i od nje mu pritječu stvarne ekonomske koristi) te se time kod proizvođača stekao uvjet za priznavanje prihoda prema MSFI 15 – Prihodi od ugovora s kupcima. Međutim, čini se da takvo stajalište Porezne uprave nema uporište u trenutnim propisima niti je životno logično.
KUPOPRODAJNI UGOVORI
Sukladno zahtjevima MSFI kao i računovodstvenim politikama, uvrštavanje ambalaže u dugotrajnu imovinu (jer je vijek trajanja od 2-10 godina) ne utječe na poreznu obvezu. Popis imovine kod kupaca nije potreban i nije ga moguće obaviti. Međutim, iz svakog se kupoprodajnog ugovora, kao i otpremnice, vidi za koju vrstu, količinu te vrijednost ambalaže je kupac zadužen, a upravo to je i smisao i svrha jamstvenog depozita.
Iz kupoprodajnih ugovora je uobičajeno vidljivo da kupci nemaju kontrolu nad ambalažom jer pravo vlasništva nad ambalažom, dok se nalazi kod kupaca, cijelo vrijeme zadržava prodavatelj. Dakle, time su ispunjeni uvjeti za priznavanje prihoda pozivajući se na MSFI 15 jer kupci imaju obvezu vraćanja ambalaže, a za koju obvezu jamče uplatom depozita (kupci ne postaju vlasnici ambalaže niti uživaju bilo kakve ekonomske koristi što je i u skladu s gore navedenim pravilnikom).
Dodatno, iako nije određen rok vraćanja, ambalaža se vraća na dnevnoj bazi te se pritom kupci odobravaju za uplaćeni depozit za ambalažu. Stoga i depozit na ambalažu ima isti učinak kao i drugi oblici jamstva te se ne može smatrati prihodom. I na koncu, ako je ambalaža predana kupcima prihod, tada bi kod kupaca koju su isti primili – trebala biti rashod.
ZAKLJUČAK
Iznenadna promjena postupanja poreznih vlasti na sustav koji funkcionira desetljećima može se negativno odraziti na sve pozitivne mjere koje su postignute u svrhu ostvarivanja predvidivog, kao i stimulativnog poreznog okruženja u Hrvatskoj. Postojeći sustav povratne ambalaže u Hrvatskoj primjer je dobre prakse na razini Europske unije. Njime je Hrvatskoj omogućeno ostvarivanje nacionalnih ciljeva recikliranja, Europskog zelenog plana te poslovanja po principima kružnog gospodarstva.
Porezna politika izuzetno može utjecati na okoliš i zaštitu okoliša. Održavanje ovog sustava potiče održivost i odgovornost prema okolišu, promiče ponovnu uporabu resursa i smanjuje količinu otpada. Uzimajući u obzir ovu pozitivnu perspektivu, iznenadne promjene u poreznoj praksi za FMCG sektor mogu imati negativan utjecaj na postizanje tih ciljeva i kružnu ekonomiju u cjelini.
