Je li netko porezni rezident u Hrvatskoj ovisi o puno okolnosti i često je to teško utvrditi jer o tome odlučuju važna pitanja, ali i niz naoko nebitnih sitnica koje zajedno daju veliku sliku (od izbora liječnika, zdravstvenog osiguranja, članstva u klubovima, bankovnih računa, itd.)
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe
Privremeni ili dugotrajni život Hrvata u inozemstvu, nažalost, nije novost. Prvi veliki val odlaska zabilježen je prilikom Osmanlijskih osvajanja i nastavio se stoljećima kasnije zbog ratova, gladi, gospodarskog i političkog stanja. Zanimljiv je podatak da se zahvaljujući iseljenim Hrvatima na privremenom radu u Francuskoj, u službi Luja XIV, popularizirala kravata. Zadnji val iseljavanja krenuo je ulaskom Hrvatske u EU točnije dvije godine nakon ulaska kada su pojedine države članice ukinule radne dozvole za hrvatske državljane.
U javnosti se barata brojkom od oko 200 tisuća onih koji su napustili RH. Većina iseljenika je, prema tim podacima, otišla u Njemačku kao novu obećanu zemlju, a pri vrhu popularnih destinacija je i Irska. Ni FMCG sektor nije imun na ove promjene, a i sve više ljudi u tom sektoru odlazi na privremeni ili stalni rad u oba smjera. Bez obzira gdje su otišli, odnosno ‘ma gdje bili’, ključno pitanje jest gdje Hrvati plaćaju porez, to jest porez na dohodak. Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, trebamo odgovoriti gdje u poreznom smislu oni žive, odnosno stručnim jezikom rečeno – čiji su oni porezni rezidenti.
ŠTO ZNAČI BITI POREZNI REZIDENT?
Činjenica da je netko hrvatski porezni rezident znači da ta osoba plaća porez na dohodak u Hrvatskoj bez obzira na to gdje je taj dohodak zaradila (tj. na sav svoj svjetski dohodak). Je li netko porezni rezident u Hrvatskoj ovisi o puno okolnosti i često je to teško utvrditi jer o tome odlučuju važna pitanja, ali i niz naoko nebitnih sitnica koje zajedno daju veliku sliku (od izbora liječnika, zdravstvenog osiguranja, članstva u klubovima, bankovnih računa, itd.).
IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
Vjerojatno najvažnije pitanje glasi je li Hrvatska s državom u kojoj boravi ili radi neki Hrvat sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Navedeno možemo prikazati na primjerima Njemačke, Irske i SAD-a. Dok su s Irskom i Njemačkom u primjeni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, sa SAD-om smo postigli određeni napredak i razumijevanje, ali nisu započeli pregovori oko ugovora.
ŠTO AKO NE POSTOJI UGOVOR O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA?
Ukoliko Hrvatska nije sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom (kao npr. sa SAD-om), Hrvatska će procijeniti je li netko hrvatski porezni rezident, odnosno mora li plaćati porez na dohodak u Hrvatskoj prema hrvatskim unutarnjim propisima, točnije prema Zakonu o porezu na dohodak i Općem poreznom zakonu. Prema tim propisima, hrvatski porezni rezident je osoba koja u RH ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Prebivalište je mjesto gdje neka osoba ima stan u vlasništvu ili posjede neprekidno 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, a boravak u stanu nije obvezan.
Međutim, ako bi imao prebivalište i u Hrvatskoj i u inozemstvu, onda se gleda gdje prebivalište ima obitelj, a ako se za samca prebivalište obitelji ne može utvrditi, tada je prebivalište u onoj državi iz koje odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti, odnosno gdje se pretežito zadržava.
Ukoliko druga država takvu osobu ne bi smatrala svojim rezidentom, tada se smatra da ima prebivalište u Hrvatskoj. Uobičajeno boravište porezni obveznik ima u onome mjestu u kojem se zadržava (ali ne privremeno – npr. kao turist). Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine. Dakle, kada ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Hrvatska vrlo lako može Hrvata koji živi, odnosno radi u inozemstvu, proglasiti svojim poreznim rezidentom.
IRSKA
POREZNI REZIDENT
Kada bi i Hrvatska i Irska tvrdile da je neka osoba njihov porezni rezident, taj bi se problem rješavao na sljedeći način: a) Prvo se gleda prebivalište, a ako neka osoba ima prebivalište u obje države, tada će se gledati uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa – npr. obitelj, posao, itd), b) ako se ne može odrediti u kojoj državi neka osoba ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište, c) ako osoba ima uobičajeno boravište u obje države ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će to pitanje dogovorno.
POPULARNA PRIMANJA
Pojasnit ćemo kako se oporezuju popularna primanja prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Irskom; i to plaće, prodaja dionica, najam nekretnina, prodaja istih te dividende.
Dohodak od nekretnina – dohodak koji hrvatski porezni rezident ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u Irskoj, može se oporezivati i u Hrvatskoj (npr. najam ili zakup nekretnina).
Dividende – ako Hrvat postane porezni rezident u Irskoj, tada se dividenda koju prima iz Hrvatske može oporezivati u Irskoj. Hrvatska će, pak, pod određenim administrativnim uvjetima umjesto stope od 12 posto poreza na dohodak na isplatu dividende primijeniti povoljniju stopu od 10%.
Kamate – kamate koje isplaćuje hrvatski porezni rezident, a isplaćene rezidentu Irske oporezuju se samo u Irskoj (pod određenim administrativnim uvjetima te kamate se izuzimaju od oporezivanja poreza na dohodak u Hrvatskoj).
Dobit od otuđenja imovine – dobit koju hrvatski porezni rezident ostvari od otuđenja nekretnina u Irskoj mogu se oporezivati u Irskoj (i Hrvatskoj). To uključuje dohodak od dionica (uključujući udjele i ostale vrijednosnice), osim dionica koje kotiraju na burzi, čiji veći dio vrijednosti izravno ili neizravno proizlazi od nekretnina koje se nalaze u Irskoj. Dobit od prodaje/prijenosa ostalih vrsta dionica, odnosno udjele, oporezuje se samo u državi u kojoj je prodavatelj/ onaj koji prenosi rezident (za Hrvate koji su irski porezni rezidenti isključivo u Irskoj).
Način izbjegavanja dvostrukog oporezivanja – činjenica da se neke vrste dohotka mogu oporezovati u obje države ne znači da će porez biti plaćen dva puta. Kad rezident Hrvatske ostvari dohodak koji se može oporezivati u Irskoj, Hrvatska će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Irskoj. Ako je porez koji treba platiti u Hrvatskoj manji, tada Hrvat neće platiti porez, ali neće dobiti povrat.
NJEMAČKA
Pitanje porezne rezidentnosti s Njemačkom na sličan je način riješeno kao i s Irskom.
Dohodak od nekretnina – zakup i najam nekretnina na sličan je način riješen kao i s Irskom.
Dividende – dividende su nepovoljnije riješene nego u ugovoru s Irskom. Npr. ako njemački porezni rezident koji je fizička osoba primi dividendu iz Hrvatske, tada će platiti porez na dohodak od 12% u Hrvatskoj, a taj će plaćeni porez moći koristiti za umanjenje svoje porezne obveze u Njemačkoj.
Kamate – za razliku od dividende, kamate se kao i u slučaju Irske, oporezuju samo tamo gdje je porezni obveznik rezident.
Dobit od otuđenja imovine – dobit koji hrvatski rezident ostvari od prodaje nekretnine u Njemačkoj može se oporezovati i u Njemačkoj. Dobit od otuđenja dionica i ostalih udjela u društvu, čija se aktivna imovina izravno ili neizravno sastoji uglavnom od nekretnina koje se nalaze u državi ugovornici, može se oporezivati u toj državi ugovornici. Ostala imovina oporezuje se samo u državi porezne rezidentnosti (npr. dionice).
Plaće – se uvijek mogu oporezovati tamo gdje su ostvarene. Neovisno o tome, primanje koje hrvatski porezni rezident ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici, oporezuje se samo u Hrvatskoj pod određenim slučajevima te ako boravak ne traje duže od ukupno 183 dana u razdoblju od 12 mjeseci u jednoj poreznoj godini.
Imovina – nekretnine se oporezuju kao kod Irske, uz iznimku dionica, odnosno udjela nekretninskih društava. Dionice, odnosno njihova prodaja, oporezuje se samo u državi porezne rezidentnosti prodavatelja/onog koji prenosi udjele dionice. Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u državi prebivališta – za razliku od Irske, u slučaju rezidenata Hrvatske, porez će se utvrđivati kako slijedi: Prihod koji potječe iz Njemačke, tj. plaća, izuzet će se iz oporezivanja u Hrvatskoj. Prihodi ili imovina rezidenta koji se prema Ugovoru izuzimaju od oporezivanja mogu se unatoč tomu uračunati pri utvrđivanju poreza na preostali dohodak ili imovinu te osobe.
ZAKLJUČAK
Da bismo znali gdje neka osoba koja formalno ne živi u Hrvatskoj plaća porez, treba vidjeti gdje ta osoba živi u poreznom smislu. Pitanje porezne rezidentnosti nije lako utvrditi. Najveći rizik, odnosno problem je za one građane koji žive ili rade u zemljama s kojima Hrvatska nema ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Činjenica jest da neke sitnice mogu pomoći utvrditi rezidentnost, ali i krupnije stvari (npr. gdje živi obitelj). Tamo gdje postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, život je lakši. Međutim, postojanje tog ugovora ne znači da će primanja uvijek biti oporezovana samo u jednoj zemlji.
Tako, za razliku od Irske, ugovor s Njemačkom izuzima plaću od oporezivanja u Hrvatskoj, ali omogućava uvećanje porezne osnovice za iznos ostalih sličnih primanja u Hrvatskoj. Svaki slučaj oporezivanja treba razmotriti sam za sebe jer iako naoko slični, ne moraju imati iste porezne posljedice (npr. netko tko je otišao s obitelji ili bez obitelji, samac, netko tko od početka zna da će ostati duže od 183 dana, netko tko je dobio otkaz ili sam otišao nakon tri mjeseca, itd.).
S obzirom na globalnu mobilnost i stanje kretanja stanovništva u Hrvatskoj, bilo bi dobro da zakonodavac razmotri i detaljnije regulira takve porezne situacije.
