Otkazivanje ugovora o radu, osim psihološkog efekta, ima i financijski jer treba plaćati otkazni rok, otpremninu te eventualne neiskorištene dane godišnjeg odmora
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Korona kriza je stvorila problem, odnosno stanje za koje nisu krivi niti poslodavci niti radnici. To stanje jest zastoj rada, a zatim i pad prihoda i/ili gubitak poslova. Iako su turistički i ugostiteljski sektor bili najviše pogođeni, navedeno stanje ima multiplikator efekt. Primjera radi, dobavljač nekog hotela je isporučivao/prodavao manje robe/ usluga hotelu jer je hotel imao manje gostiju.
Dobavljač tog dobavljača je, pak, manje isporučivao/prodavao, itd. Radnici u cijelom lancu su manje trošili zbog neizvjesnosti ili su izgubili posao, što je opet imalo utjecaj na druge sektore, uključujući trgovinu i FMCG sektor. S druge strane, neki sektori su se pokazali imunima na probleme, kao što je to IT sektor ili npr. proizvodnja medicinske opreme ili pakiranja za dostave/web-shopove.
Ono što je zajedničko svima jest da su svi sektori do nedavno možda imali problem s kvalificiranom radnom snagom, ali su uspjeli stvoriti uspješne timove i ne žele ih izgubiti, tim više jer se svi nadaju da je „korona stanje“ privremene naravi. Naravno, otkazivanje ugovora o radu, osim psihološkog efekta, ima i financijski jer treba plaćati otkazni rok, otpremninu te eventualne neiskorištene dane godišnjeg odmora. Stoga, postoji li alternativa otkazivanju ugovora o radu?
KORAK 1.: ISKORIŠTAVANJE GODIŠNJEG ODMORA / SLOBODNIH DANA – S obzirom na to da je ljeto odavno prošlo, pretpostavka je da su radnici iskoristili većinu dana godišnjeg odmora, odnosno slobodnih dana. Ako eventualno nisu, trebali bi te dane iskoristi u periodu dok nema posla / ne rade. To su ionako dani koje bi poslodavac morao platiti u slučaju otkaza.
KORAK 2.: NEPLAĆENI DOPUST – Neplaćeni dopust je zapravo tehnika po kojoj radnik ne radi i ne prima plaću, ali ima zdravstveno i mirovinsko osiguranje (na minimalnu osnovicu). Radniku je to određena sigurnost da će biti vraćen na posao, a poslodavcu da će zadržati radnika.
KORAK 3.: SMANJENJE PLAĆE – Smanjenje plaće, ovisno o njezinoj definiciji u ugovoru o radu/pravilniku o radu zahtijeva i izmjene, odnosno aneks ugovora o radu, odnosno dogovor poslodavca/sindikata. Iako smanjenje plaće može utjecati na neka druga prava radnika (npr. iznos otpremnine) zasigurno je bolja opcija nego otkaz.
KORAK 4.: “SKRAĆENO RADNO VRIJEME” – Ova opcija znači da radnik radi tjedno koliko treba raditi u okviru nekog tjedno zadanog radnog vremena, npr. 10 sati tjedno. Sukladno tome je i plaća radnika proporcionalno manja. S druge strane, to skraćeno radno vrijeme ne utječe na izračun trajanja otkaznog roka, odnosno otpremnine, no utječe na izračun staža potrebnog za mirovinsko osiguranje. Kao što smo već ranije pisali, za ovu opciju postoji i državna subvencija/potpora koja iznosi do 2.000 kuna po radniku.
KORIŠTENJE DRŽAVNIH POTPORA
Zamisao državnih subvencija, odnosno mjera pomoći, bilo je sprečavanje otkazivanja ugovora o radu i svih posljedica vezanih za takvo stanje. Uz mjere vezane za skraćeno radno vrijeme postoje tri vrste mjera, od kojih neke ovise o sektoru u kojem djeluje pojedini poslodavac, a neke o broju radnika (te su mjere vezane uz tzv. mikropoduzetnike). Kratki okvirni pregled tih mjera i obveza koje imaju korisnici mjera (najvažnija je zabrana isplate dividende) donosimo u Tablici 1. Važna napomena je da te mjere, odnosno potpore, HZZ „updejta“ na mjesečnoj razini i da se ne mogu kombinirati, odnosno koristiti istovremeno.
Zaključak
Svi se nadamo i na privatnoj i na poslovnoj razini da će stanje uzrokovano pandemijom SARS-CoV 2 uskoro završiti. Tim više je važno znati da postoji i alternativni put smanjenju radne snage, odnosno kako to Amerikanci katkad zovu – alternativni put od „making avaliable to the market“. Na državnoj razini važno je znati da smanjenje radne snage u jednom sektoru može imati efekt na potražnju robe i usluga u drugom sektoru, i tako se taj ciklus kao hranidbeni lanac nastavlja. Stoga i zajednička akcija Vlade i poslodavaca može značajno ublažiti dugoročne efekte trenutne krize.
