Istraživanje iz 2020. pokazuje da se nastavlja trend pada žena u upravama hrvatskih kompanija i da je ovogodišnji indeks koji mjeri udio žena u upravama društava, gotovo upola manji nego prije 5 godina (21%)
Piše: Dijana Fazlić, direktorica društva Tecumviva d.o.o.
U publikaciji „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2020.“ koju objavljuje Državni Zavod za statistiku možemo pronaći cijeli niz zanimljivih statističkih pokazatelja koji prikazuju položaj žena i muškaraca u našem društvu.
U uvodu ove publikacije ističe se: „Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Republike Hrvatske, prema kojoj bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.“
STATISTIČKI POKAZATELJI
U Hrvatskoj živi 51,7% žena i 48,3% muškaraca. Zanimljivo je da je broj muškaraca mlađih od 50 godina starosti nešto veći od broja žena dok je broj žena starijih od 50 godina značajno veći od broja muškaraca (gledano po starosnim skupinama). Dok je, očekivano, trajanje života daleke 1953. bilo 63 godine za žene i 59 godina za muškarce, očekivano trajanje života u 2018. bilo je 81 godina za žene i 75 godina za muškarce. I odnos između rođenih i umrlih dramatično je različit.
Tako je prirodni prirast daleke 1950. bio 48.094 više novorođenih u odnosu na broj umrlih dok je 2018. prirodni prirast -15.761 manje rođenih u odnosu na broj umrlih. I dok broj umrlih u Hrvatskoj nema većih oscilacija, broj rođenih koji je 1950. iznosio 95.174 novorođenih beba, u 2018. bio je tek 36.945 novorođenih beba. Razlika je vidljiva i u broju sklopljenih i rastavljenih brakova, pa je tako broj sklopljenih brakova u 2018. duplo manji, a broj razvedenih brakova duplo veći ako isto uspoređujemo sa 1950. godinom.
OBRAZOVANJE
Što se tiče obrazovanja, značajno je narastao broj žena koje su se upisale na visoka učilišta, i to sa 33% (1960.) na 57% (2018.). Gledano po području znanosti, žene daleko više upisuju prirodne (64%), društvene (66%) i humanističke (71%) znanosti dok muškarci više upisuju tehničke znanosti (73%).
Kada usporedimo podatke onih koji su stekli zvanje magistra znanosti, magistra i sveučilišnog specijalista, udio žena (65%) značajno je veći od udjela muškaraca (35%), dok su udjeli doktora znanosti više ujednačeni (55% žena i 45% muškaraca).
Unatoč takvoj raspodjeli visokoobrazovanih žena i muškaraca, zanimljivo je vidjeti da je u akademskoj godini 2019./2020. broj žena koje rade kao nastavnici i suradnici u nastavi na visokim učilištima niži od broja muškaraca, pa tako 39% žena rade kao redovni profesori, a 48% kao izvanredni profesori dok ih 51% radi kao docenti (asistenti profesorima) i 54% kao asistenti. Čelne funkcije javnih visokih učilišta u istoj akademskoj godini čini svega 40% žena, a 60% su muškarci.
POSAO
Udio od 48% zaposlenih žena prema 52% zaposlenih muškaraca u 2018. godini, čije su plaće za 13% niže od plaća muškaraca, ne idu baš u prilog ravnopravnosti i jednakosti. Zanimljivo je da su jedino žene zaposlene u djelatnosti „Građevinarstva“ imale veću prosječnu neto plaću od muških zaposlenika. No ako uzmemo u obzir da je ukupni udio zaposlenih žena u poslovnom sektoru 36%, a da ih u djelatnosti građevine zasigurno ne radi mnogo, ovo je tek zanimljiva iznimka od pravila.
Ne čudi niti činjenica da su i mirovine žena u prosjeku niže od mirovina muškaraca. Djelatnost pravosuđa je očigledno djelatnost u kojoj su žene ostvarile prevagu pa je u 2019. godini 64% žena obnašalo dužnost suca na županijskim sudovima, 74% na općinskim i prekršajnim sudovima, 78% na trgovačkim sudovima i 72% na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Jedina su iznimka Ustavni sud RH sa 23% i Vrhovni sud sa 36% žena sudaca.
POLITIKA
I broj zastupnica u Hrvatskom saboru od prvog saziva, kada je bilo svega 5% žena, do danas kada imamo 23% žena, puno govori o jednakosti i ravnopravnosti, jednako kao i broj žena ministrica u Hrvatskoj vladi (25%). Situacija nije ništa bolja niti na nivou županija, gradova, općina gdje žene čine jednu četvrtinu (u prosjeku <25%) članova tijela jedinica lokalnih uprava i samouprava. Udio žena među dužnosnicima i visokim državnim i javnim službenicima iznosi 27%.
Ne čudi stoga niti da prema istraživanju provedenom 2020. godine (SELECTIO indeks žena koji mjeri udjel žena u upravama društava u sastavu indeksa CROBEX) udio žena u upravama hrvatskih kompanija iznosi tek 12%. Ovo istraživanje iznosi i podatak da se nastavlja trend pada žena u upravama hrvatskih kompanija i da je ovogodišnji indeks gotovo upola manji nego prije 5 godina (21%).
Jesu li žene i muškarci u Hrvatskoj ravnopravni? Mislim da je nakon nabrajanja niza statističkih podataka odgovor više nego očit – nisu! Žene i muškarci nisu jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, nemaju jednak status, nemaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i nemaju jednaku korist od ostvarenih rezultata. Velika je vjerojatnost da smo za ovo pomalo i same krive.
Tijekom dugogodišnjeg iskustva u upravljanju ljudskim resursima primijetila sam da se žene često neće prijaviti za posao ukoliko nisu sigurne da apsolutno ispunjavaju sve uvjete, a vrlo često će i podcijeniti svoje sposobnosti, dok su muškarci s druge strane puno samopouzdaniji i često će se prijaviti za posao bez obzira ispunjavaju li sve ili samo neke uvjete.
Put za ravnopravnost spolova nije u promjeni ljudi oko nas već u tome kako mi žene vidimo i doživljavamo sebe. Stoga zaboravimo podjele na muško – ženske poslove, osnažimo svoje samopouzdanje i hrabro se založimo za svoju ravnopravnost i ravnopravnost naše djece koja će krenuti našim putem.
