Novi sustav oporezivanja dodjele dioničkih opcija, odnosno stock options, zamijenio je raniji složeniji sustav oporezivanja gdje su osnovica i stopa poreza, odnosno efektivni porezni teret, ovisili o kategoriji osobe koja dobiva dionice, zatim o činjenici je li riječ o društvu koje kotira na burzi, je li domaće ili strano društvo, itd.
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Dodjela dionica (stock options) je postala uobičajeni način nagrađivanja ne samo direktora, odnosno članova uprave, nego i zaposlenika (tj. radnika, rječnikom Zakona o radu). Cilj ove metode nagrađivanja jest da osoba koja dobije dioničke opcije (stock options) ostane što duže u kompaniji (jer se uobičajeno takva opcija smije „naplatiti“ nakon nekoliko godina) i da osoba koja je dobila dioničku opciju bolje radi jer će dobiti više novca kada ih proda. Ako, pak, zadrži dionice, primat će veću dividendu. Posljedično, i kompanija bolje radi i plaća veći porez.
Sve prednosti dioničkih opcija prepoznalo je i Ministarstvo financija te je od 1. siječnja 2019. uvelo njihovo povoljnije oporezivanje i značajno smanjilo porezni teret na taj oblik nagrađivanja. Zbog toga je predmet ovog članka kratki pregled novog načina oporezivanja dodjele dioničkih opcija, odnosno stock options.
STOCK OPTIONS I ‘OBIČNA’ DODJELA DIONICA
Zakon o porezu na dohodak naziva prihod od dioničkih opcija dohodak od kapitala na osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica. Taj pojam i kasnije definicije su važne jer je Ministarstvo financija, odnosno Zakon, propisao koje dionice, odnosno vrsta stock options, podliježe povoljnijem poreznom tretmanu.
Ovom reformom oporezivanja dioničkih opcija postignut je značajan pomak u motivaciji radnika u domaćim dioničkim društvima, kao i u onim društvima u stranom vlasništvu čiji radnici sudjeluju u stock option programima društva majke
Zbog toga treba istaknuti da nije svaka dodjela dioničkih opcija ta koja će imati povoljniji porezni tretman. Također, dodjelu dioničkih opcija (stock options) ne treba miješati s ‘običnom’ dodjelom dionica. Primjer takve ‘obične’ dodjele bio bi kada bi, npr. radnici ili Uprava Kraša dobili dionice HT-a. U takvom slučaju dodjele dionica radilo bi se o dohotku u naravi koji bi imao isti porezni ‘tretman’ kao i isplata plaće u novcu. To je i logičan rezultat jer se takvom ‘običnom’ dodjelom dionica ne postižu oni ciljevi koji bi se trebali postići dodjelom ‘pravih’ dioničkih opcija (stock options).
POVOLJNIJI POREZNI TRETMAN
Zakon o porezu na dohodak razvrstao je dodjelu dionica u nekoliko kategorija, odnosno pojasnio nekoliko kategorija dodjele dionica koje će biti, to jest, koje se povoljnije oporezuju.
Prva kategorija su članovi uprave trgovačkih društava koji će dobiti dionice putem dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica. Vlastite dionice, odnosno pojam vlastitih dionica definirao je Zakon o trgovačkim društvima. To su dionice koje je kupilo, odnosno steklo samo dioničko društvo. U poreznom smislu takve vlastite dionice su vrsta dionica koja, kada ih dobiju članovi uprave, podliježe povoljnijem poreznom tretmanu. Primjer za to su i brojna hrvatska dionička društva.
Druga kategorija su radnici, odnosno zaposlenici koji će dionice dobiti dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, koje poslodavci i/ili isplatitelji primitaka (dakle ne samo poslodavci, odnosno netko treći) daju radnicima. Primjer za navedeno su npr. radnici Kraša kada bi dobili vlastite dionice Kraša.
Treća kategorija su radnici i članovi uprave tuzemnog društva, odnosno fizičke osobe koje nisu u radnom odnosu s isplatiteljem, ali će dobiti vlastite dionice povezanog društva u tuzemstvu ili inozemstvu kao rezultat opcijskog ugovora sklopljenog s povezanim društvom u tuzemstvu ili u inozemstvu. Do sada se ta kategorija možda „najokrutnije“ oporezovala. Ta kategorija bili bi radnici, odnosno članovi uprave lokalnog društva koji sudjeluju izravno u tzv. stock option planu krajnjeg vlasnika. U praksi, u Hrvatskoj taj oblik nagrađivanja koriste farmaceutske kompanije, IT kompanije kao i kompanije iz FMCG sektora koje čitaju Progressive. Mnoge druge kompanije su razmatrale tu mogućnost, no nisu je koristile zbog nepovoljnog poreznog tretmana i posljedične demotivacije koju je takav oblik nagrađivanja nosio sa sobom.
Zakon o porezu na dohodak razvrstao je dodjelu dionica u nekoliko kategorija, odnosno pojasnio nekoliko kategorija dodjele dionica koje će biti, to jest koje se povoljnije oporezuju
POREZNA OSNOVICA
Najvažnije pitanje pri plaćanju poreza uvijek je kako odrediti osnovicu na koju će biti plaćen porez. Porez na kupnju/dodjelu dioničkih opcija (stock options) zove se dohodak od kapitala. Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje dionica izračunava se kao razlika između tržišne vrijednosti dionice i opcijskim ugovorom utvrđene cijene dionica (ako je tržišna vrijednost viša u trenutku realizacije prava iz opcije). Zakon nadalje pojašnjava da se primici po osnovi udjela u dobiti koje članovi uprave trgovačkih društava ostvaruju dodjelom vlastitih dionica tih društava, kao i po osnovi dodjele dionica koje poslodavci i/ili isplatitelji daju radnicima i/ili fizičkim osobama koje nisu u radnom odnosu s isplatiteljem primitka, izračunavaju u visini tržišne vrijednosti ili razlike između tržišne vrijednosti dodijeljenih dionica i plaćene naknade, ako se dionice stječu uz djelomičnu naknadu.
TRENUTAK OPOREZIVANJ
Drugo bitno pitanje kod oporezivanja jest pitanje u kojem trenutku treba platiti porez, odnosno kada je realizirano pravo iz opcije. Realizacija prava iz opcije u porezne svrhe jest trenutak kupnje dionica društva od strane vlasnika opcije (članova uprave društva, radnika i drugih fizičkih osoba) ili trenutak prijenosa prava na kupnju dionica društva na treću osobu. Nastavno na navedeno, dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje vlastitih dionica plaća onaj tko je vlasnik opcije u trenutku realizacije prava iz opcije. S obzirom da postoje različiti modeli opcijskih planova, važno je točno definirati trenutak realizacije opcije i prijenos vlasništva (ne samo formalnog, odnosno pravnog, nego i tzv. ekonomskog, to jest stvarnog vlasništva).
POREZNA STOPA
Treće važno pitanje kod oporezivanja, iako i ne najmanje važno, jest koja je porezna stopa na poreznu osnovicu koju smo dobili gore navedenim izračunom kod dioničkih opcija (stock options). Porez na dohodak od kapitala po osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica plaća se po odbitku, po stopi od 24%. Formulacija po odbitku znači da već spomenuta porezna osnovica za izračun porezne obveze predstavlja bruto iznos, a ne neto iznos kao ranije – dakle porez bi trebao biti „uračunat“. Stoga je efektivni porezni teret na dodjelu stock options oko 20% u odnosu na raniji porezni teret od čak cca 80%. Dodatni razlog za navedeno smanjenje jest taj da je plaćeni porez na dohodak tzv. konačni porez koji se ne uključuje u poreznu osnovicu osobe koja je dobila stock options niti se na navedeno plaćaju doprinosi.
ZAKLJUČAK
Novi sustav oporezivanja dodjele dioničkih opcija, odnosno stock options, zamijenio je raniji složeniji sustav oporezivanja dioničkih opcija gdje su osnovica i stopa poreza, odnosno efektivni porezni teret, ovisili o kategoriji osobe koja dobiva dionice, zatim o činjenici je li riječ o društvu koje kotira na burzi, je li domaće ili strano društvo, itd. Ovom reformom oporezivanja dioničkih opcija postignut je značajan pomak u motivaciji radnika u domaćim dioničkim društvima kao i u onim društvima u stranom vlasništvu čiji radnici sudjeluju u stock option programima društva majke. Također, reformom je i pojačana motivacija tehnoloških i ostalih društava da presele svoja sjedišta u Hrvatsku. Nažalost, iste uvjete nemaju oni kojima se dodjeljuju udjeli u društvima s ograničenom odgovornošću, a ne dionice, iako je prema smislu propisa pojam udio i dionica isto. Time bi oni koji bi dobili udjele, odnosno njihovi poslodavci, plaćali dohodak u naravi prema doslovnom tumačenju zakona. Navedeni problem koji se, doduše neizravno, može zaobići, zapravo obuhvaća veliki dio hrvatskog gospodarstva, a osobito one tvrtke koje na početku poslovanja ne mogu ponuditi atraktivnije financijske pakete. Stoga smatramo da se u sljedećoj poreznoj reformi, koja bi se prema najavi trebala dogoditi sljedeće godine, trebalo adresirati i ovo pitanje.
