Iako raste trend vegetarijanske i veganske prehrane, a time i proizvodnja tih proizvoda, mesni proizvodi još uvijek imaju premoć – objašnjenje leži i u tome što su ukorijenjeni u našu tradiciju. No oni su također ukorak s trendom zdrave prehrane (proizvodi sa smanjenim udjelom masti, soli, većim udjelom proteina i sl.)
Pišu: Elma Garibović i Laura Horvatuš, Junior istraživačice, Valicon
Mesna industrija u Hrvatskoj ima veliku tržišnu zastupljenost već dugi niz godina, a tradicija se nastavlja i proširuje. Pojedini proizvođači su dobro poznati i u inozemstvu te ostvaruju značajan izvoz svojih proizvoda. Iako raste trend vegetarijanske i veganske prehrane, a time i proizvodnja tih proizvoda, mesni proizvodi još uvijek imaju premoć – to bismo mogli objasniti time što su ukorijenjeni u našu tradiciju.
No oni su također ukorak s trendom zdrave prehrane (proizvodi sa smanjenim udjelom masti, soli, većim udjelom proteina i sl.). Veliki udio mesne proizvodnje zauzimaju trajni i polutrajni mesni proizvodi u koje se mogu svrstati mesne prerađevine spremne za konzumaciju kao što su pršut, parizer, dimljena pureća šunka, kulen, čajna kobasica i dr. U tu kategoriju spadaju i nekuhane kobasice, hrenovke i slanina.
Koliko često građani konzumiraju navedene proizvode, u kojim prilikama, koje značajke proizvoda su im važne prilikom njihova odabira te koji proizvođači ipak drže prevlast na tržištu odgovorit će nam kratko istraživanje koje smo proveli na reprezentativnom uzorku građana u razdoblju od 18. do 22. svibnja ove godine.
VISOKI POSTOTAK KONZUMACIJE
Iz istraživanja saznajemo (Graf 1.) da čak 94% građana Hrvatske konzumira neki oblik trajnih ili polutrajnih mesnih proizvoda. Iako nam se na prvu taj postotak može činiti visokim, ne bi nas trebao previše čuditi s obzirom na to da je meso temelj prehrane u Hrvatskoj.
Nadalje, svaka je regija iznjedrila i svoj suhomesnati proizvod po kojem je prepoznatljiva, kao što su, primjerice, pršut i panceta na dalmatinskoj obali i zaleđu ili špek i čvarci u kontinentalnim dijelovima naše zemlje. Danas svatko na tržištu može naći nešto za sebe, počevši od vrste mesa, načina njegove obrade – termička obrada, hladno dimljeni, toplo dimljeni, soljeni, salamureni – a onda i prema proizvodima koji imaju manje masnoće, soli, veći udio mesa i proteina.
Na prvom mjestu proizvoda koji se najviše konzumiraju (Graf 2.) ispitanici navode pancetu, slaninu i špek sa 77% te se ti proizvodi konzumiraju najčešće nekoliko puta tjedno. Prema rezultatima slijede šunke (dimljena, kuhana, pureća..) koje konzumira 72% ispitanika, a 30% konzumenata čine oni koji šunku konzumiraju jednom tjedno.
Iz grafičkog prikaza možemo primijetiti da hrenovke, pršut i kobasice za kuhanje i pečenje dijele isti postotak (64%) što je zanimljivo s obzirom na to da su po sastavu, načinu obrade, pa i cijeni potpuno različiti proizvodi. Na posljednjem mjestu po konzumaciji nalazi se jeger koji jedini po postotku (26%) odskače od ostalih skupina ispitanih proizvoda. Ispitanici koji konzumiraju jeger navode da ga konzumiraju nekoliko puta mjesečno ili rjeđe.
NAJČEŠĆE ZA DORUČAK I VEČERU
Prilika u kojoj ispitanici najčešće konzumiraju trajne i polutrajne mesne proizvode (Graf 4.) je doručak (66%), slijedi večera sa 55%, a onda prigodna konzumacija poput one na druženjima, putovanjima, proslavama i domjencima gdje se ti proizvodi potvrđuju i kao dio naše tradicije. Nadalje, suhomesnati proizvodi ne iziskuju nikakvu termičku obradu, jednostavni su za konzumaciju i hranjivi su, pa su zato idealni za prilike kada se treba ‘složiti obrok na brzaka’.
Kada je riječ o preferiranom brendu suhomesnatih proizvoda (Graf 5.), među proizvođačima etabliranim na hrvatskom tržištu odskače Gavrilović (19%), no ne u značajnijim omjerima.
Naime, svaki peti ispitanik uopće nema omiljeni brend, a uslijed velike rasprostranjenosti različitih proizvođača suhomesnatih proizvoda stječe se dojam da se i tradicionalni i godinama etablirani brendovi poput Gavrilovića, Pika, Podravke, Cekina, Sljemena i Pivca posebno ne ističu u percepciji potrošača.
Osim što su godinama prisutni na policama hrvatskih supermarketa, brendovi poput Belja, Pivca, Cekina, Podravke i, dakako, Pika i Gavrilovića, prisutni su sa svojim reklamama i u medijskom prostoru, od televizije i letaka supermarketa do društvenih mreža i internetskih portala, pa je relativna neopredijeljenost ispitanika po pitanju omiljenog brenda pomalo iznenađujuća. Rezultati nam ukazuju da brend i nije toliko važan kao karakteristike samog proizvoda.
OKUS I POUZDANOST VODEĆI KRITERIJI
Za 87% ispitanika (Graf 6.) okus u sendviču, okus sam po sebi i pouzdanost proizvoda vodeći su kriteriji kada je riječ o faktorima koji oblikuju odabir suhomesnatog proizvoda. Cijena proizvoda također nije sporedni faktor jer je ona jako važna za dvije trećine ispitanih. Za 65% ispitanika važan je i izgled proizvoda.
No ono što je novost jest relativno značajna zastupljenost proizvoda posebnih linija koje sadrže manje masnoće, soli ili aditiva. Taj je faktor bitan za 49% ispitanih. Nadalje, čak 60% ispitanih navodi da proučava prehrambene tvrdnje i navode na proizvodu. Ti podaci pokazuju da se i u svijest redovitih konzumenata suhomesnatih proizvoda na mala vrata uvodi i svijest o zdravoj prehrani.
Komunikacijom novih benefita, poput ‘bez aditiva, soli i konzervansa’, unatrag nekoliko godina i sami proizvođači suhomesnatih proizvoda nastoje uvažiti želje potrošača i pružiti proizvode u skladu s trendovima. Sigurno je da zdrava prehrana postaje sve popularnija.
Može se očekivati i da će za proizvođače mesnih proizvoda takvi trendovi postati imperativ u svojevrsnom rebrandiranju tradicionalnih proizvoda. Inovacije u smjeru well-beinga mogu biti i prilika proizvođačima za iskorak, s obzirom na to da je većina brendova suhomesnatih proizvoda uglavnom u izjednačenoj poziciji kada je riječ o osobnim preferencijama potrošača.
Izvor:
VALICON, online anketa u okviru panela jaZnam.hr na nacionalno reprezentativnom uzorku n=537, 18-75 godina, 18. – 22. svibnja 2022., stat. pogreška uzorka: +/- 4,17%
Analizira: Berislav Znidarčić, NielsenIQ
Mesne prerađevine su sve trajne i polutrajne mesne prerađevine kao što su slanina / hamburger, hrenovke, kobasice za kuhanje i pečenje, ohlađeni mesni proizvodi spremni za konzumaciju (sve vrste salama) te ostali polutrajni proizvodi (tlačenice, safalada, mesni narezak…). Mogu biti s dodacima ili bez dodataka.
Kategorija obuhvaća pojedinačna pakiranja i mesoreznicu. Svježe meso, smrznuto meso, gotova mesna jela, mesne paštete i mesne prerađevine pakirane u konzerve (npr. mesni doručak) nisu uključene u ovu kategoriju.
Nielsenovim panelom maloprodaje obuhvaćeno je tržište Hrvatske koje uključuje hipermarkete (iznad 2.500 m2), supermarkete (301 – 2.500 m2), trgovine mješovitom robom (ispod 300 m2). Panel maloprodaje ne uključuje veleprodaju, Cash&Carry, specijalizirane trgovine, online prodaju, diskontere, tržnice, mesnice i ugostiteljstvo.
Kategorija u posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2021., bilježi blagi vrijednosni pad prodaje u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Moderni formati su značajniji za prodaju kategorije u odnosu na tradicionalne formate.
Nositelji kategorije su šunke, trajne kobasice te trajna suha mesa koji kombinirano drže 54% vrijednosnog udjela. Vodeća tri proizvođača zastupaju 56% vrijednosne prodaje kategorije, a oni su abecednim redom: Gavrilović, PIK Vrbovec i Vindija.
