Potiču li poslovni kodeksi etičnost ili su sredstvo prisile i moći poslodavca?

Dok, s jedne strane, pojedine organizacije kroz svoje poslovne kodekse nameću kulturu poštivanja autoriteta i jasne hijerarhije u procesima donošenja odluka kao jedini etički ispravan način, s druge strane postoji rastući val popularne menadžerske i organizacijske retorike i praksi koji potiču raznolikost, neslaganje, asertivnost te izražavanje vlastitih osjećaja i promišljanja u radnom okruženju.

Iako je polje etike sve više prepoznato u organizacijskoj i korporativnoj kulturi, ono je i dalje još uvijek nedovoljno razvijeno. Etička odgovornost organizacije najčešće se definira kroz poslovne kodekse i radno pravne akte organizacija, a njihova temeljna jezgra bavi se ljudima i njihovim ponašanjem na radnom mjestu. Poslovni kodeksi potiču i promiču pravila dijaloga na radnom mjestu te osnažuju donošenje etički ispravnih odluka zaposlenika. Programi poslovnih kodeksa pružaju smjernice zaposlenicima za etično ponašanje temeljeno na zajedničkim etičkim načelima, uvjerenjima i vrijednostima organizacije. Iako je cilj poslovnih kodeksa osnažiti etično ponašanje zaposlenika, isti se mogu koristiti i kao alat za kontrolu zaposlenika. Korištenje poslovnog kodeksa kao kontrolnog alata može oslabiti sposobnost i motivaciju zaposlenika za ostvarivanje vlastite moralne i etične prosudbe. U organizacijama koje poslovne kodekse koriste kao kontrolne alate zaposlenicima se nameću moralne vrijednosti koje promiče organizacija, a koje zaposlenici moraju provoditi i istima vjerovati kao da su njihove vlastite. I dok s jedne strane pojedine organizacije kroz svoje poslovne kodekse nameću kulturu poštivanja autoriteta i jasne hijerarhije u procesima donošenja odluka kao jedini etički ispravan način, s druge strane postoji rastući val popularne menadžerske i organizacijske retorike i praksi koji potiču raznolikost, neslaganje, asertivnost te izražavanje vlastitih osjećaja i promišljanja u radnom okruženju. Što je onda etično: bespogovorno poštovati autoritet ili izraziti svoje neslaganje?

PRISILNO SREDSTVO KONTROLE

Što se događa kada se poslovni kodeksi koriste kao sredstvo kontrole na prisilan način? Uzmimo naizgled vrlo jednostavan slučaj. Npr., ako bi zaposlenik pokrenuo vlastitu tvrtku u istom području rada kao i tvrtka za koju radi, što potencijalno može dovesti do gubitka nekih poslova i ugovora za kompaniju, Zakon o radu, kao i poslovni kodeks poslodavca, ovakvo će ponašanje zaposlenika smatrati neetičnim, a poslodavac bi vrlo vjerojatno protiv ovog zaposlenika pokrenuo disciplinski postupak ili postupak otkazivanja ugovora o radu radi nelojalne konkurencije i zabrane natjecanja s poslodavcem. Zašto je organizaciji neetično da njihov zaposlenik pokrene vlastitu tvrtku u istom području rada kao i tvrtka za koju radi? Zato što Zakon o radu zabranjuje radniku da bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapa poslove iz djelatnosti poslodavca te u slučaju ako radnik postupi protivno ovoj zabrani, poslodavac može od radnika tražiti nadoknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla. Ili zato što je poslodavac kroz poslovni kodeks ili interne radno pravne akte ovakvo ponašanje zaposlenika utvrdio neetičnim i opisao ga kao teškom ili osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa. Kada bi nakon ovakvog slučaja došlo do otvorenog i dosljednog razgovora o etici s ovim i ostalim zaposlenicima, onda bi ovaj slučaj bio primjer pozitivnog učinka na ishode kao što su svijest o etičkim pravilima, spremnost na traženje savjeta, izvještavanje o mogućim problemima te poštivanju propisanih radno pravnih pravila. No ako bi nakon ovakvog slučaja došlo do otkaza ugovora o radu ovog zaposlenika i šutnje najvišeg rukovodstva o slučaju, onda bi ovo bio primjer negativnog učinka jer bi poslovni kodeks kojem je cilj jačanje etičnog ponašanja zaposlenika postao sredstvo prisile za uspostavljanje dominacije i moći nad zaposlenicima. Šutnja najvišeg rukovodstva bila bi „jasna“ poruka ostalim zaposlenicima da budu oprezniji, ali i da sami interpretiraju etička pravila te situaciju koja se dogodila.

PITANJE ETIKE

Etika poznaje razliku između onoga „na što imamo pravo“ i onoga „što je ispravno“. Evidentno je da poslodavac, koji je u poslovnom kodeksu ili svojim radno pravnim aktima pokretanje vlastite tvrtke zaposlenika definirao kao tešku ili osobito tešku povredu radne obaveze, ima pravo otpustiti ovog radnika, ali važnije je pitanje: „Je li ispravno / etično otpustiti ovog zaposlenika?“. Postavljajući sebi ovo retoričko pitanje možemo osvijestiti važnost etičnog ili neetičnog ponašanja kao i ishode i utjecaje koje organizacija ima na održavanje dostojanstva i etičnosti svojih zaposlenika. Ne smijemo zaboraviti da interes poslodavca nije isto što i etika poslovanja. Najčešće je u interesu poslodavca da zaposlenik radi samo i isključivo za njega, ali je li etički ispravno tražiti i očekivati od zaposlenika da radi samo i isključivo za jednog poslodavca, ovisi o cijelom nizu različitih faktora.

Etika poznaje razliku između onoga na što imamo pravo i onoga što je ispravno. Istina je da svaki poslodavac može temeljiti i temelji svoja etička pravila i vrijednosti sukladno svom interesu, ali pitanje je da je li to etički ispravno.

Česta je praksa da poslodavci u svojim poslovnim kodeksima zaposlenicima brane pokretanje vlastite tvrtke ili obrta, čak i kad ista nema veze s područjem rada za koje je poslodavac registriran. Je li neetično da računovodstveni radnik otvori računovodstveni obrt ako je zaposlen u kompaniji čija je djelatnost građevina ili prodaja? Je li neetično da stručnjak zaštite na radu pokrene tvrtku registriranu za poslove zaštite ako je zaposlen u kompaniji čija je djelatnost proizvodnja ili telekomunikacije? Odgovor na ova i slična pitanja najčešće ovisi o interesu poslodavca. Ako je u interesu poslodavca da zaposlenik radi samo i isključivo kod njega, onda će jednostavno u svoj poslovni kodeks upisati da je neetično ako zaposlenik radi kod nekog drugog, no ako je u interesu poslodavca da zaposlenik radi kod više poslodavaca, onda će to biti etično. Etika poznaje razliku između onoga na što imamo pravo i onoga što je ispravno. Istina je da svaki poslodavac može temeljiti i temelji svoja etička pravila i vrijednosti sukladno svom interesu, ali pitanje je da li je to etički ispravno. Na kraju, ne mogu ne zapitati se koliko su uopće zaposlenici i poslodavci, a osobito menadžeri, uopće upoznati s pojmovima kao što su etika, etično ponašanje ili etično odlučivanje. Nameću li upravo različiti menadžeri, u istoj organizaciji, različita etička pravila i vrijednosti krojena po svojim moralnim i etičkim uvjerenjima.