Stroge definicije radnih mjesta mogu ograničiti sposobnost organizacija da budu agilne i inovativne u uvjetima promjena s kojima se suočavaju. Prelaskom na pristup zasnovan na vještinama, organizacije mogu otključati pun potencijal svoje radne snage.
Tri godine nakon pandemije, poslodavci se suočavaju s velikim brojem tehnoloških, ekonomskih i društvenih promjena koje utječu na poslovanje i zaposlene. Deloitteovo istraživanje ‘Globalni trendovi na području ljudskih resursa: Nove osnove za svijet bez granica’, analizira kako poslodavci upravljaju navedenim promjenama i kako njihove kompanije funkcioniraju u okruženju koje se stalno mijenja.
Ispitanici obuhvaćeni istraživanjem, među kojima je više od 1.500 menadžera i članova uprava, svjesni su da tradicionalni modeli rada – organizacija posla, radno okruženje i potrebne kvalifikacije za specifične uloge – postupno nestaju. Međutim, dok mnogi razumiju potrebu za definiranjem novog modela rada (87% ispitanika kaže kako je pronalaženje pravog modela rada važno za uspjeh njihove organizacije), samo njih 24% smatra kako su se njihove organizacije u velikoj mjeri spremne pozabaviti ovom temom. Uz to, 59% ispitanika izjavilo je da će tek u narednom periodu usmjeriti pažnju upravo na preoblikovanje modela rada unutar svoje kompanije.
“Radna snaga te organizacijska i kadrovska pitanja i dalje ostaju u fokusu direktora i članova upravnih odbora. Rezultati ovogodišnjeg izveštaja ‘Globalni trendovi na području ljudskih resursa’ samo potvrđuju prioritete koje smo uočavali tijekom prethodnih godina. Takav ishod ne čudi s obzirom na to da su mnoga istraživanja i poslovne prakse ukazale na to da se menadžeri primarno trebaju fokusirati na dva ključna područja: upravljanje ljudima i upravljanje novčanim tokom. Kvalitetno upravljanje tim područjima preduvjet je uspješnosti upravljanja svim ostalim segmentima poslovanja, a time i uspjeha cijele kompanije”, poručuju iz Deloittea.
PONOVNO OSMIŠLJAVANJE RADA
Iako je danas rad prvenstveno definiran hijerarhijskom strukturom, opisom radnog mjesta i specifičnim zadacima, Deloitteovo istraživanje o organizaciji zasnovanoj na vještinama, ukazuje da sve manje ispitanika (19% poslodavaca i 23% zaposlenih) vjeruje da bi to tako trebalo ostati. To odražava ono što mnogi već vide na svojim radnim mjestima – zaposleni sve više vremena provode fokusirani na timski i projektni rad koji nisu unutar aktualnih opisa njihovih radnih mjesta. Iako su radna mjesta i dalje primarni način na koji definiramo rad, ona nisu i jedini.
Stroge definicije radnih mjesta mogu ograničiti sposobnost organizacija da budu agilne i inovativne u uvjetima promjena s kojima se suočavaju. Prelaskom na pristup zasnovan na vještinama, organizacije mogu otključati pun potencijal svoje radne snage i stvoriti radno okruženje u kojem zaposleni imaju više izbora i autonomnosti, kao i veći prostor za razvoj karijere.
S promjenom ideja o tome kako timove napraviti najproduktivnijima, organizacije traže načine da promjene modele rada i angažiraju širi spektar zaposlenih u stvaranju novih vrijednosti za organizaciju, kao što je kreiranje inovacija i/ili unapređenje poslovnih procesa. Na primjer, 93% ispitanika u istraživanju reklo je da je micanje fokusa s radnih mjesta važno ili vrlo važno za uspjeh njihove organizacije. Ipak, samo 20% njih smatra da je njihova organizacija u velikoj mjeri spremna uhvatiti se u koštac s tim izazovom.
REDEFINIRANJE MODELA RADA
U današnjem povezanom, online svijetu, svijest javnosti o utjecaju korporacija na društvo igra sve veću ulogu u odlukama radne snage o tome gdje žele raditi. Prema Deloitteovom istraživanju milenijalaca i pripadnika generacije Z, dva od pet pripadnika generacije Z i milenijalaca odbilo je posao ili radni zadatak jer nije bio u skladu s njihovim vrijednostima.
Nasuprot tome, kompanije koje posluju s jasnom vizijom i misijom od toga imaju značajne koristi – polovina ispitanih poslodavaca ima više stope zadržavanja zaposlenih i zadovoljstva zaposlenih.
“Radnici u razvijenim zemljama danas imaju veći utjecaj na radno okruženje nego ikada prije i pokazuju spremnost da ga iskoriste za oblikovanje načina na koji izvršavaju svoje radne zadatke. Kako bi kompanije bile uspješne u takvim odnosima na tržištu rada, trebale bi postepeno mijenjati model rada. Dodjeljivanjem jasnih odgovornosti zaposlenima poslodavci trebaju ustupiti dio kontrole i prepustiti mogućnost preoblikovanja organizacije posla i radnih zadataka”, ističu konzultanti.
RAD U SVIJETU BEZ GRANICA
Kako baza zaposlenih raste i tehnologija se ubrzava, kompanije preispituju koncept radnog mjesta kao fizičke lokacije. Riječ je o konceptu koji je od pojave pandemije pod sve većim pritiskom, odnosno s rastom popularnosti digitalnog pristupa radu čak i prije pandemije. Samo 15% ispitanika se slaže da je način na koji je osmišljen rad jedan od najvažnijih svojstava koje treba imati radno mjesto. Međutim, ispitanici navode kako su povećani angažman i dobrobit radnika među najznačajnijim prednostima kod odabira radnog mjesta.
Ovi zahtjevi za promjenom modela rada poziv su poslodavcima da se razvijaju zajedno sa svojim zaposlenima. Važnost razumijevanja ovih trendova u direktnoj je vezi s uspješnim vođenjem organizacije, što potvrđuje 94% ispitanika koji smatraju da su vještine i učinak vođenja važni za uspjeh njihove kompanije.
Međutim, samo 23% ispitanika vjeruje kako njihovi poslodavci imaju sposobnosti za uspješno vođenje organizacije kroz današnje disruptivno okruženje. Ovaj jaz u pogledu sposobnosti poslodavaca vjerovatno je posljedica različitih perspektiva / načina gledanja na model rada.
MLADI TRAŽE FLEKSIBILNA RADNA MJESTA
Dok pripadnici generacije Z i milenijalci preispituju ulogu rada u svom životu, ravnoteža između posla i privatnog života ostaje glavni prioritet, a fleksibilni režim rada, uključujući poslove s nepunim radnim vremenom, sve je popularniji, pokazuju rezultati Deloitteovog istraživanja za 2023. koje je prikupilo stavove više od 22.000 ispitanika iz generacije Z i milenijalaca iz 44 zemlje.
Pripadnici generacije Z i milenijalci navode životne troškove kao svoju glavnu društvenu brigu, a više od polovine ispitanika kaže da živi od plaće do plaće. Pandemija je potaknula preispitivanje uloga koje posao ima u njihovom životu. Dok skoro polovina pripadnika generacije Z i većina milenijalaca kažu da im je posao i dalje glavni faktor identiteta, u centru pažnje im je balans između posla i privatnog života – glavno svojstvo koje cijene kod svojih vršnjaka i glavno pitanje koje razmatraju prilikom izbora poslodavca.
Pripadnici generacije Z i milenijalci žele fleksibilnost i u pogledu mjesta rada i radnog vremena. Mnogi ispitanici rade na daljinu ili u hibridnom režimu rada, a to je korist koju cijene. U međuvremenu, fleksibilni radni aranžmani, koji nude čitav niz struktura radnog vremena koje se mijenja kada se posao završi, odnosno broj radnih sati smanji, sve su veći prioritet.
POSLODAVCI ISTIH VRIJEDNOSTI
Sposobnost da se pokrenu promjene oko socijalnih pitanja potencijalni je prijelomni moment u zapošljavanju i zadržavanju pripadnika ovih generacija. Skoro četiri od 10 ispitanika navodi da su odbili poslove zbog etičkih pitanja i dilema dok je više od jedne trećine odbilo poslodavce koji nisu u skladu s njihovim vrijednostima.
Pripadnici generacije Z i milenijalci žele imati pravo i mogućnost pokretati promjene unutar svojih organizacija i smatraju da mogu pozitivno utjecati na svoje organizacije u područjima vezanim za proizvode i usluge, raznolikost, jednakost i inkluziju, razvoj i obuku i upravljanje dodijeljenim obujmom posla, te utjecaju u drugim kritičnim područjima, kao što su društveni utjecaj i održivost.
Otprilike polovina pripadnika generacije Z i milenijalaca izjavila je da vrši pritisak na tvrtke u kojima rade da poduzmu korake u vezi s klimatskim promjenama. Pripadnici generacije Z i milenijalci žele da im poslodavci pomognu, da ih osnaže i osiguraju im obuku i podršku pri donošenju održivijih životnih odluka, kao i da razviju vještine potrebne za prelazak na ekonomiju s niskom emisijom ugljika.
STALNI STRES I SINDROM SAGORIJEVANJA
Gotovo polovina pripadnika generacije Z (46%) i četiri od 10 milenijalaca (39%) kažu da su pod stresom sve ili većinu vremena, a nivo stresa je još veći među ženama, etničkim manjinama i osobama s invaliditetom. Pored zabrinutosti za svoje osobne financije i dobrobit svojih prijatelja i obitelji, njihovom nivou stresa doprinose i nepovoljna ravnoteža između posla i privatnog života i veliki obujam posla.
Ispitanici se bore da posao ne donose kući, pri čemu trećina navodi da odgovaraju na poslovne e-mailove izvan radnog vremena najmanje pet dana tjedno. Ovi pritisci na radnom mjestu također mogu biti uzrok većeg stupnja sindroma sagorijevanja u odnosu na prošlu godinu. Na njihovu dobrobit i opće stanje utječu i društvene mreže zbog kojih se približno četiri od 10 pripadnika generacije Z i milenijalaca osjeća usamljenim i nedovoljno uspješnim.
Međutim, više od polovine ispitanika iz obje generacije kaže da je pristup resursima mentalnog zdravlja postao lakši zbog društvenih medija i da društveni mediji imaju ukupan pozitivan utjecaj na njihov život – posebno imajući u vidu mogućnost povezivanja s prijateljima, obitelji i društvenim pokretima.
